Izuzetno požrtvovana majka

Pitanje: "Momentalno imam izazove sa kćerkom koja je u nekom otporu prema meni. Uglavnom šuti ili okreće očima.
Moje prijateljice za mene kažu da sam izuzetno požrtvovna majka i ja se s time slažem jer se stvarno dajem djeci 24/7/365, od pomaganja u učenju preko balansiranja sa proračunom do vožnji na treninge.
Što hoću od Vas? Pokušavam shvatiti vlastite greške.
Prije 7 dana imale samo svađu, markirala je i bila bezobrazna prema meni.
Prijateljica mi savjetuje da ju grlim, jer joj fali ljubavi, da se smirim i ne dramim, jer ionako je i njoj teško i nema nikog drugog. Ja sam joj boks vreća. Ok, malo smo to popeglale, no sinoć je opet izbila svađa. Danas je odlučila da me ne posluša i ne ode u školu, a ja sam morala otići na posao i ostaviti ju doma. I tako stalno nešto. Teško mi je . U obitelji nemamo nikoga tko bi nam pomogao. Ne znam što ona ima u srcu i u glavi, jer uglavnom šuti.
Ljuta je na mene jer sam joj rekla da neće ići na aktivnost koju voli dok ne popravi ocjene i ponašanje.
Očito mi je da je u nekom prkosu i da moram krenuti od sebe u traženju odgovora, ali ne znam kako."

Odgovor: Nazvali ste sebe IZUZETNO POŽRTVOVANOM MAJKOM.

U korijenu te riječi nalazi se riječ ŽRTVA.

Nesvjesno se doživljavate žrtvom i sa vibracijom žrtve privlačite okolnosti u kojima se događaji kroje tako da sve doista izgleda kao da jeste žrtva. Kćerka (njezina svijest) samo savršeno (nesvjesno) igra svoju ulogu podsjetnika koji ima zadatak podsjetiti vas da ste rođeni da budete gospodar svog života, a ne žrtva života i događaja u njemu. Nije ključ u požrtvovanosti, nego u slobodi da iz mira izrazimo sebe kako bismo iz tog povjerenja i mira mogli dati slobodu i povjerenje i drugima. To je stvar vjere.

Drugim riječima, da biste tu situaciju promijenili, ne trebate je mijenjati izvana, nego iznutra. Trebate osvijestiti koliko se nalazite u obrascu žrtve (nemate pomoć, samohrani ste, djeca ne slušaju i ne dozvoljavaju vam da im činite dobro, ....) i koliko se osjećate izdani ili napušteni od života i ljudi. Kada smo u obrascu žrtve, imamo potrebu kontrolirati proces života, izolirati se, ograditi se, napadati, štititi. Kad smo u obrascu žtve, naše je tijelo napeto, a misli uglavnom teške i negativne. Taj obrazac govori da nemamo povjerenje u život, u dušu, u Boga, u univerzum, u kreaciju, u to da nam sve duše pomažu. U blog tekstu o svijesti žrtve sam pisala o razlici između svijesti i duša i što je to duša, pa ga je dobro pročitati, da shvatite što znači da nam duše pomažu. 

Bitno je vjerovati životu da je uvijek na našoj strani, jer sa takvim osjećajima i mislima smo uvijek duboko u miru i povjerenju, a kad je tako, ne osjećamo se žrtvom, nego gospodarem svog života. Kada mi vjerujemo u život i kad smo gospodari svog života, onda imamo povjerenja i u druge, pa i u našu djecu, da i njih njihova duša uvijek savršeno vodi i da je život uvijek na njihovoj strani. Sa tim povjerenjem, tom dubokom vibracijom, ustvari pomažemo našoj djeci najviše što možemo. Mi smo ih dobili na poklon i jedini naš zadatak u odnosu na njih je da održimo njihovu povezanost sa njihovom dušom, sa kojom su i došli na svijet, a ne da ih krojimo onako kako mi mislimo da je najbolje za njih. Mi ne znamo što je najbolje za njih, no njihova duša zna. Zato je važno odgajati ih u povjerenju i vjeri da već u sebi imaju sve informacije koje su im potrebne za život, sva sredstva da realiziraju na najbolji mogući način svoj životni put, sve znanje u smislu kako doći do svega što na tom putu trebaju proživjeti ili ostvariti. Kad u to vjerujemo, onda odgajamo djecu sa lakoćom i pomažemo im u njihovoj evoluciji svijesti. Dok smo u strahu za njihovu budućnost, a što znači da nemamo povjerenja u životni proces koji radi za njih, onda ih odvajamo od njihove suštine i činimo nešto što mislimo da je najbolje za njih, ali ne iz informacije iz najvišeg izvora (života i duše), nego iz straha. Stoga, najčešće, iako je namjera dobra i ispravna, rezultat bude pogrešan, jer je on rezultat sjemena straha, a ne vjere. Sve je u vibraciji i u povjerenju. Što vam je povjerenje u životni proces koji radi za vašu djecu, kao i za vas, jače, to će vam odgoj vaše djece biti jednostavniji i radosniji, a izazovne situacije daleko rjeđe.

I još nešto za kraj, obzirom da ste naveli da puno vremena posvećujete na organiziranje dječjeg života i na njihovo razvoženje. Dati djeci  puno toga gotovog na tanjuru znači odrezati im krila i krojiti od njih žrtve i nemoćnike. Prepustiti im njihove obaveze i odabire znači djelima im poručiti "vjerujem u tebe, ti možeš, ti vrijediš, ti si super, ti imaš svu moć koja ti je potrebna u svojim rukama". Stoga, osjetite kojih se aktivnosti možete rasteretiti i sa punim povjerenjem ih prepustiti njima. Sretno! Poslušajte i video o povjerenju u život.

 

Kako ne osjećati krivnju ako biramo lakši život

Kako ne osjetiti krivicu ako "lako zarađujemo" ili biramo lakši život, ako su nam roditelji čitavog života naporno radili i dalje rade... a upravo zahvaljujući njima nam je moguća ta lagodnost? 

 

Ovdje vidimo nekoliko izazova. Prvi je krivnja zbog lakoće života. Drugi je krivnja zbog biranja lakšeg puta. Treći je krivnja zbog toga što netko drugi "pati" da bi nama bilo dobro. Četvrti je identifikacija sa kolektivnim i genetskim obrazascem žrtve. Peti je nedostatak fokusa na zahvalnost.

Prije svega, da bi se ovo raspetljalo, potrebno je razumjeti da je sve što se događa u životu uvijek savršena kreacija. To znači da roditelji naporno i teško rade, zato što je tako najbolje za njih i njihovu evoluciju. Možda su oni ispunjeni baš time da mogu svojim napornim i teškim radom učiniti nešto za svoju djecu. Možda im baš takav rad i život daju osjećaj vrijednosti. Možda na taj način dolaze do uvida, rastu kroz nivo svoje svijesti ili osvještavaju obrazac žrtve unutar sebe. Kako god bilo, upravo težak i naporan rad, njima služi. Ne kažem da im je lako i da se možda ne žale, ne spočitavaju ili ne okrivljuju, ali sigurno im tako ne bi bilo u životu da upravo takva situacija nije najbolja za njihov razvoj svijesti, tj. njihovo duhovno uzdizanje. To je izbor njihovih duša, jer da je drugačije, sigurno bi im život drugačije izgledao.

Ako tako gledate na njih, onda ih nećete više gledati kao žrtve, nego ćete znati da je to njihov izbor (bez obzira je li svjestan ili nesvjestan) i da im služi. Samim tim će i vaša krivnja biti manja, te ćete biti manje podložni na možebitne prigovore. Ujedno će rasti u vama i osjećaj zahvalnosti prema njima i njihovim dušama, koje su vam na takav način omogućile veću lagodnost u životu (što je opet izbor vaše duše i upravo zbog tog izbora je vaša duša izabrala takve roditelje koji to mogu omogućiti).

VIDEO - SVIJEST ŽRTVE

Nadalje, važno je znati tko bira lagodan život, vi ili vaša duša? Tko nam uopće daje osjećaj za nešto? Svi naši osjećaji su govor naše duše i ako vi imate osjećaj za lagodan život, onda je i to iz vaše duše. Zašto bismo bili krivi za nešto za što nam duša daje osjećaj? Možda upravo vaš osjećaj za lagodan život bode u oči vaše roditelje i time im pomažete uočiti da su u obrascu žrtve i da i oni mogu birati lagodnije, samo ako osvijeste da je to svakom moguće. Nismo mi na zemlju došli grcati u problemima i težini života. Ovdje smo došli učiti u zemaljskoj školi i evoluirati u svijesti. To ne mora biti teško. Ne moramo imati značajne izazove, ne moramo teško živjeti, razboljevati se, biti bez novaca, ljubavi i sl., ... Možemo učiti i kroz lakše okolnosti. Nitko nije rekao da učionica mora biti stara i ružna da bi iz nje došli dobri đaci. Kvaliteta i izgled učinioce ništa ne znače. Bitan je sadržaj koji u njoj spoznamo i naučimo. Stoga, učiti možemo i iz lagodnog života, tako da on nije razlog za okrivljavanje ili krivnju. Svakom je dan onoliko koliko on sam vjeruje da mu je dostupan i dan.

Sve je oko nas i u nama vibracija. Mi privlačimo i živimo ono što si možemo dopustiti, što možemo primiti. Bog i Univerzum nam stalno daju i žele dati, međutim, mi se često ne možemo otvoriti za primanje. Često i kad se otvorimo za primanje, ne uživamo u tome, jer unutar nas čuči osjećaj krivnje da to možda ne zaslužujemo ili straha da je to možda nemoralno, neetično, da ćemo zbog toga nastradati, gorjeti u paklu, da time drugima otežavamo i sl. Sve te misli od kojih se osjećamo ustrašeno ili krivo,.... NISU ISTINA. Kako mogu tvrditi da nisu istina? Pa zato što se od istine osjećamo dobro, puni energije, radosno, mirno, zahvalno. Od negativnih misli se osjećamo negativno jer to nije vibracija od koje smo sazdani. Ljubav i lakoća su naša suština i jedina istina o nama.

Kad to sve razumijete, osjećaj krivnje će otpasti sam po sebi. Da bismo nešto otpustili, prvo to trebamo osvijestiti, a to ste već učinili. Slijedeći je korak da to razumijemo, a ovaj je tekst tome trebao poslužiti. Ostalo čini život za nas.

Da li možemo evoluirati ako se ne mijenjamo

Ako smo savršeni kakvi jesmo, da li možemo postati najbolja verzija sebe i da li možemo evoluirati ako se ne mijenjamo, jer ako smo savršeni ovakvi kakvi jesmo, nemamo što mijenjati?

Ovdje je bitno razumjeti tko je to savršen, a tko ima namjeru i upisanu informaciju unutar sebe da postane najbolja verzija sebe. Isto tako je važno razumjeti tko evoluira. Kad to razumijemo, razumjet ćemo i odgovor na pitanje.

Mi smo fizičko tijelo. Živimo u materijalnom svijetu. Materijalni svijet znači da je energija koja u njemu postoji zgusnuta i da je mi vidimo takvom zgusnutom, tj. materijaliziranom. Drugim riječima, u materijalnom svijetu postoje objekti i subjekti. Postojimo mi ljudi, postoje biljke, životinje, stvari, pojave,....

Da li smo mi samo fizičko tijelo? Ili smo nešto više od toga? Ako gledamo drvo jabuke, ono je samo drvo jabuke. Ali, ako pogledamo kako se ono mijenja kroz godišnja doba i kroz godine, vidimo da je unutar njega život. Plodovi koje daje, a zovemo ih jabuke, u sebi sadrže sjeme, koje daje život i drvu i jabukama. Dakle, uvijek unutar nas postoji informacija, nešto više od onog što vidimo i sa čime se poistovjećujemo, a što nam daje informaciju, što nam daje svijest i što nam daje život.

Ako se složimo da smo mi duša koja ima tijelo, onda razumijemo da je tijelo odraz duše i informacije koju ona nosi u sebi. Duša je ta koja daje život, jer kad ona izađe iz tijela, tijelo umire, gubi sve funkcije. Ako mu duša daje informaciju i život, onda je tijelo samo "vozilo duše", čini ono što duša u sebi nosi kao informaciju. Tko je duši dao tu informaciju? Tko je duša?

Ako sve ima svoj izvor, onda i duša mora imati izvor. Njezin je izvor Bog. Ako je Bog njezin izvor, onda je informacija duše informacija iz izvora, odnosno Boga. Tko je Bog? Bog je bezuvjetna ljubav, savršenstvo bez mane, svjetlo, zahvalnost, radost i mir. Duša ima kvalitetu Boga, tako da je i ona bezuvjetna ljubav, savršenstvo bez mane, zahvalnost, mir i radost. Duša jedino nema kvantitetu Boga, jer je Bog svemoguć i svima dostupan, u svakom trenutku, u svemu i za svakoga, a duša ima kapacitet samo za svoje postojanje. Tu je jedina razlika.

Dakle, postoji tijelo i postoji duša, kao esencija tog tijela i njegovog postojanja. Tijelo osim duše ima i svijest. Razlika između svijesti i duše je ogromna. Duša je svijest koja je svjesna sebe, koja je svjesna da je bezuvjetna ljubav i savršenstvo bez mane. Svijest je nesvijest o tome tko smo doista, tj. da smo duša – bezuvjetna ljubav. Iz tog razloga, duša ima zadatak, kroz sve što nam se događa u životu, osvijestiti Svijest, tj. pomoći joj da uđe u povjerenje i u znanje tko je doista.

Postoje ljudi različitih nivoa svijesti. Ljudi niske razine svijesti čine djela koja nisu ljubavna i koja su obojana sebičnim razlozima, uglavnom iz tijela boli, koje postoji samo zbog te nesvijesti, tj. niske razine svijesti. Međutim, upravo kroz činjenje tih djela, a kroz što ih vodi duša, oni dižu razinu svoje svijesti. Dizanje razine svijesti se zove evolucija. Mi uvijek evoluiramo jer je u srži života evolucija. Međutim, važno je znati da ne evoluira naša duša, jer je ona VEĆ SAVRŠENA, nego da evoluira naša svijest, sve do točke dok ne bude živjela punu svjesnost o tome tko doista jest – čista duša, bezuvjetna ljubav i savršenstvo bez mane.

Da zaključim, evoluira svijest, jer ona ne zna da je već savršena, a evoluira kroz življenje života u fizičkom tijelu. Duša je ta koja taj proces vodi i ona ne evoluira jer je oduvijek svjesna sebe i jer zna da je savršena, obzirom da ima znanje i sjećanje da je potekla iz Izvora, odnosno Boga. Drugim riječima, svaki je čovjek u SUŠTINI savršen, a suština je duša, a ne svijest. Međutim, sve dok toga nije svjestan, evoluira kroz životna iskustva u SVIJESTI, dok ne dođe do toga da živi potpunu svijest duše 24/7, tj. dok se ne "prosvijetli".

Više o duši imate na mom youtube kanalu Bojana Svalina, a ovdje izdvajam jedan kraći video na tu temu:

Nesavršeno savršeno (svijest je) 

Ja sam obzirna, a drugi mi uzvraćaju neobzirno

U narednim ću kolumnama odgovarati na vaša pitanja, pa ako ih imate pošaljite ih na mail putpremasebi@gmail.com. Počinjemo sa jednim davnim pitanjem na koje nisam imala dosad prilike odgovoriti.

"Pazim kako se ponašam i pažljiva sam prema svojoj okolini, a ta ista okolina uzvrati ne baš tako pažljivo i obzirno. O čem se tu zapravo radi?"

U prvoj rečenici je ključna riječ "pazim". Čim imamo unutarnji mehanizam koji nas navodi na to da pazimo, znači da postoji uzrok tog mehanizma, a u ovom slučaju je on najvjerojatnije strah. Samo kad osjećamo strah (od tuđeg mišljenja, da nismo dovoljno dobri, da griješimo, od osude, optužbe, napuštanja, manipulacije,...) imamo program ili uvjerenje da trebamo paziti. Onaj koji se osjeća siguran, nema prvi nagon biti oprezan. Samo onaj koji je nesiguran, koji ne osjeća vrijednost unutar sebe i koji u sebi nosi strah od okoline (bilo koja vrsta straha), ima potrebu i nagon paziti na to što čini, kako se ponaša, što govori, misli,..... Dakle, radi se o tome da duboko unutar sebe mislimo da nismo dovoljno dobri, vrijedni, da smo krivi, žrtve,.... i onda moramo paziti da to svi ostali ne vide. Toga često nismo svjesni, jer su nam to toliko bolni osjećaji, da smo ih potisnuli u najdublje kutke vlastite psihe, da ih sakrijemo sami od sebe. Međutim, život se brine o tome da se kroz različite okolnosti, situacije, osobe,..... taj duboko potisnuti i bolan sadržaj sve više diže na površinu naše svijesti, gdje ga možemo lakše zapaziti, tj. osvijestiti.

Drugim riječima, život "nam čini" određene situacije i dovodi nam određene ljude, ali ne zato da nas "ugrozi, uvrijedi, ponizi, ....", nego da nam kroz vanjske okolnosti skrene pozornost na blokirajuće (neljubavne) programe, misli, uvjerenja i emocije, koje smo sakrili od svih, pa i sebe, jer se nismo znali sa njima nositi u trenutku kad su nastajali. Naša nam duša ne dozvoljava da ih sakrijemo sami od sebe i zato nam kreira događaje i ljude koji "nam čine" nešto neugodno, kako bismo kroz to osvijestili blokirajuću neugodnost unutar sebe.

Kad shvatimo da je svaka neugodnost izvan nas odraz neugodnosti (neistine kojoj smo odlučili povjerovati) unutar nas, to je ogroman korak i od njega kreće promjena i otpuštanje. Dakle, okolnosti nisu tu da nas muče, nego da nas uče. Svi ljudi i sve okolnosti su tu da nam pomognu, a ne odmognu. Kad govorim o pomoći, govorim o pomoći vezanoj za razvoj svijesti. Naravno da će nešto neugodno što nam netko učini djelovati u tom trenutku negativno na naše fizičko postojanje, međutim, to služi razvoju naše svijesti. Na sve što nam se dogodi možemo gledati na dva načina: da nam to pomaže ili da nam to prijeti. Ovisno o našem pogledu, a on ovisi isključivo o nama, kreirat će se nastavak situacije. 

Stoga, gledajte na sve ljude kao na duše koje vam pomažu. Gledajte na život kao na podržavajuću, a ne prijeteću silu. Informirajte se o tome tko je to Bog, što je duša i imajte povjerenja i u Boga i u dušu. Sa takvim stavom prema životu, okolnostima, ljudima, događajima,..... sve rjeđe i rjeđe ćete dolaziti u situaciju u kojoj ćete se osjećati žrtvom tuđih ponašanja, misli, emocija, djela. Naprosto ćete znati da ste uvijek pobjednik, da život radi za vas i da ste došli u ovo tijelo i u ovaj život učiti i učit ćete sa veseljem. Da podsjetim, nismo došli učiti ništa drugo osim činjenice tko smo to mi. A tko ste to vi? Odgovore na ta pitanja možete pronaći u mnogim mojim videima koji se nalaze na Youtube kanalu Bojana Svalina, a ovdje stavljam jedan od videa.

Formula rada sa dušom

Tehnika Čarobna soba

Dijelim sa svima svoju prvu vlastitu tehniku samopomoći koja mi je baš zbog toga što je prva posebno draga.

Tehnika, koju sam nazvala „Čarobna soba", mi se spontano ukazala prilikom šetnje Maksimirom 12.09.2011., kada nisam mislila ni o čemu. Toga dana se navršilo 8 godina od kada mi je neuropedijatar u Klaićevoj saopćio da moje dvomjesečno dijete ima treći stupanj oštećenja mozga i da je neophodno intenzivno i odmah početi sa vježbicama koje će potaknuti njezin psihofizički razvoj jer ima velike predispozicije za neki od oblika cerebralne paralize.

Otišla sam u šetnju Maksimirom nakon što sam srela njezinu profesoricu koja ju je jako nahvalila da je divna i pametna djevojčica. Kao da je osjetila kolika je prije 8 godina bila moja želja da ona izraste upravo u takvo dijete i da bih tada sve dala da sam mogla preskočiti tih 8 godina i čuti te riječi. To je bilo tada, a danas sam zahvalna za svaku sekundu koju sam proživjela vježbajući sa svojim djetetom, iako je to vrijeme bilo vrlo teško.

Šetala sam Maksimirom razmišljajući o proteklih 8 godina i pitajući se što osjećam, no odaziva nije bilo. Nisam bila tužna, sretna, ponosna, ushićena, jadna, .... nisam osjećala ništa osim praznine.

Silila sam mozak da stvori barem jednu emociju, no nije se dešavalo ništa osim praznine. Često čovjek toliko toga mora učiniti da dosegne prazninu, no ja sam ovoga puta bila u njoj i nisam uprkos trudu iz nje mogla izaći.

Tada mi je pala napamet metoda „Čarobne sobe“. Nastala je u Čarobnoj Maksimirskoj šumi i zato sam je nazvala Čarobnom.

Opis Čarobne sobe:

Kada se dešava neka teško podnošljiva situacija sjetite se da je ona samo jedna mala epizoda vašeg života i smjestite ju u jednu od beskrajnog broja soba vašeg života. Osjetite veličinu te prostorije, mirise u njoj, boje, veličinu prozora, gdje su vrata, interijer prostorije. Smjestite u tu sobu sve osobe vezane uz određeni događaj koji vas uznemirava, kao i sebe same. Osjećajte energiju koja vlada u prostoru, sve tenzije, sve izgovoreno i neizgovoreno, osjećajte sve svoje emocije i emocije drugih osoba u sobi, dozvolite im neka se rasplamsaju. Tada se pitajte je li vam ugodno u toj sobi i želite li u njoj i dalje boraviti. Ako nije, jednostavno krenite prema vratima, otvorite ih i izađite van iz prostorije, te zatvorite vrata iza sebe.

Osvrnite se oko sebe i osjetite energiju nove sobe u kojoj se nalazite. Osvijestite sve što se u toj sobi nalazi i dešava. To je soba u koju ste odlučili otići jer vam je u njoj ugodnije nego u prethodnoj sobi. Pitajte se kako se osjećate, što mislite, .... Ako vam je ugodno, osjećajte i dalje ugodne vibracije i osjećaje. Ako vam je neugodno, tada osjetite u potpunosti sve vibracije u sobi, sve energije svih ljudi i stvari i kada osjećate da vam je previše, naprosto ponovno otvorite vrata, izađite iz sobe, zatvorite za sobom vrata i osvijestite novi prostor u kojem se nalazite. I tako sve do trenutka dok se ne osjetite mirno i spokojno u prostoriji u kojoj jeste, sve dok ne osjetite da iz te prostorije ne želite izaći jer ste u njoj sigurni i to je mjesto u kojem se punite energijom i pozitivnim vibracijama.

Mi sami biramo u kojoj sobi svoga života ćemo provoditi vrijeme. Prelazak iz jedne sobe u drugu je jednostavan, jedino što je potrebno je odluka da iz sobe izađemo i da odmah usmjerimo svoju pažnju na novu prostoriju u kojoj se nalazimo.

Shvatit ćemo da sa lakoćom mijenjamo perspektivu, te da smo mi kreatori svoje perspektive, osjećaja i života. Iz stanja žrtve koja ne može sa lakoćom promijeniti postojeće stanje, dovest ćemo se do stanja kreatora koji sa lakoćom bira kako se želi osjećati i u kojem smjeru želi usmjeriti svoj život.