U narednim ću kolumnama odgovarati na vaša pitanja, pa ako ih imate pošaljite ih na mail putpremasebi@gmail.com. Počinjemo sa jednim davnim pitanjem na koje nisam imala dosad prilike odgovoriti.
"Pazim kako se ponašam i pažljiva sam prema svojoj okolini, a ta ista okolina uzvrati ne baš tako pažljivo i obzirno. O čem se tu
zapravo radi?"
U prvoj rečenici je ključna riječ "pazim". Čim imamo unutarnji mehanizam koji nas navodi na to da pazimo, znači da postoji uzrok tog mehanizma, a u ovom slučaju je on najvjerojatnije strah. Samo kad osjećamo strah (od tuđeg mišljenja, da nismo dovoljno dobri, da griješimo, od osude, optužbe, napuštanja, manipulacije,...) imamo program ili uvjerenje da trebamo paziti. Onaj koji se osjeća siguran, nema prvi nagon biti oprezan. Samo onaj koji je nesiguran, koji ne osjeća vrijednost unutar sebe i koji u sebi nosi strah od okoline (bilo koja vrsta straha), ima potrebu i nagon paziti na to što čini, kako se ponaša, što govori, misli,..... Dakle, radi se o tome da duboko unutar sebe mislimo da nismo dovoljno dobri, vrijedni, da smo krivi, žrtve,.... i onda moramo paziti da to svi ostali ne vide. Toga često nismo svjesni, jer su nam to toliko bolni osjećaji, da smo ih potisnuli u najdublje kutke vlastite psihe, da ih sakrijemo sami od sebe. Međutim, život se brine o tome da se kroz različite okolnosti, situacije, osobe,..... taj duboko potisnuti i bolan sadržaj sve više diže na površinu naše svijesti, gdje ga možemo lakše zapaziti, tj. osvijestiti.
Drugim riječima, život "nam čini" određene situacije i dovodi nam određene ljude, ali ne zato da nas "ugrozi, uvrijedi, ponizi, ....", nego da nam kroz vanjske okolnosti skrene pozornost na blokirajuće (neljubavne) programe, misli, uvjerenja i emocije, koje smo sakrili od svih, pa i sebe, jer se nismo znali sa njima nositi u trenutku kad su nastajali. Naša nam duša ne dozvoljava da ih sakrijemo sami od sebe i zato nam kreira događaje i ljude koji "nam čine" nešto neugodno, kako bismo kroz to osvijestili blokirajuću neugodnost unutar sebe.
Kad shvatimo da je svaka neugodnost izvan nas odraz neugodnosti (neistine kojoj smo odlučili povjerovati) unutar nas, to je ogroman korak i od njega kreće promjena i otpuštanje. Dakle, okolnosti nisu tu da nas muče, nego da nas uče. Svi ljudi i sve okolnosti su tu da nam pomognu, a ne odmognu. Kad govorim o pomoći, govorim o pomoći vezanoj za razvoj svijesti. Naravno da će nešto neugodno što nam netko učini djelovati u tom trenutku negativno na naše fizičko postojanje, međutim, to služi razvoju naše svijesti. Na sve što nam se dogodi možemo gledati na dva načina: da nam to pomaže ili da nam to prijeti. Ovisno o našem pogledu, a on ovisi isključivo o nama, kreirat će se nastavak situacije.
Stoga, gledajte na sve ljude kao na duše koje vam pomažu. Gledajte na život kao na podržavajuću, a ne prijeteću silu. Informirajte se o tome tko je to Bog, što je duša i imajte povjerenja i u Boga i u dušu. Sa takvim stavom prema životu, okolnostima, ljudima, događajima,..... sve rjeđe i rjeđe ćete dolaziti u situaciju u kojoj ćete se osjećati žrtvom tuđih ponašanja, misli, emocija, djela. Naprosto ćete znati da ste uvijek pobjednik, da život radi za vas i da ste došli u ovo tijelo i u ovaj život učiti i učit ćete sa veseljem. Da podsjetim, nismo došli učiti ništa drugo osim činjenice tko smo to mi. A tko ste to vi? Odgovore na ta pitanja možete pronaći u mnogim mojim videima koji se nalaze na Youtube kanalu Bojana Svalina, a ovdje stavljam jedan od videa.
Nema komentara:
Objavi komentar