Kako
ne osjetiti krivicu ako "lako zarađujemo" ili biramo lakši
život, ako su nam roditelji čitavog života naporno radili i dalje
rade... a upravo zahvaljujući njima nam je moguća ta lagodnost?
Ovdje
vidimo nekoliko izazova. Prvi je krivnja zbog lakoće života. Drugi
je krivnja zbog biranja lakšeg puta. Treći je krivnja zbog toga što
netko drugi "pati" da bi nama bilo dobro. Četvrti je
identifikacija sa kolektivnim i genetskim obrazascem žrtve. Peti je
nedostatak fokusa na zahvalnost.
Prije
svega, da bi se ovo raspetljalo, potrebno je razumjeti da je sve što
se događa u životu uvijek savršena kreacija. To znači da
roditelji naporno i teško rade, zato što je tako najbolje za njih i
njihovu evoluciju. Možda su oni ispunjeni baš time da mogu svojim
napornim i teškim radom učiniti nešto za svoju djecu. Možda im
baš takav rad i život daju osjećaj vrijednosti. Možda na taj
način dolaze do uvida, rastu kroz nivo svoje svijesti ili
osvještavaju obrazac žrtve unutar sebe. Kako god bilo, upravo težak
i naporan rad, njima služi. Ne kažem da im je lako i da se možda ne žale, ne spočitavaju ili ne okrivljuju, ali sigurno im
tako ne bi bilo u životu da upravo takva situacija nije najbolja za
njihov razvoj svijesti, tj. njihovo duhovno uzdizanje. To je izbor
njihovih duša, jer da je drugačije, sigurno bi im život drugačije
izgledao.
Ako
tako gledate na njih, onda ih nećete više gledati kao žrtve, nego
ćete znati da je to njihov izbor (bez obzira je li svjestan ili
nesvjestan) i da im služi. Samim tim će i vaša krivnja biti manja,
te ćete biti manje podložni na možebitne prigovore. Ujedno će
rasti u vama i osjećaj zahvalnosti prema njima i njihovim dušama,
koje su vam na takav način omogućile veću lagodnost u životu (što
je opet izbor vaše duše i upravo zbog tog izbora je vaša duša
izabrala takve roditelje koji to mogu omogućiti).
Nadalje,
važno je znati tko bira lagodan život, vi ili vaša duša? Tko nam
uopće daje osjećaj za nešto? Svi naši osjećaji su govor naše
duše i ako vi imate osjećaj za lagodan život, onda je i to iz vaše
duše. Zašto bismo bili krivi za nešto za što nam duša daje
osjećaj? Možda upravo vaš osjećaj za lagodan život bode u oči
vaše roditelje i time im pomažete uočiti da su u obrascu žrtve i
da i oni mogu birati lagodnije, samo ako osvijeste da je to svakom
moguće. Nismo mi na zemlju došli grcati u problemima i težini
života. Ovdje smo došli učiti u zemaljskoj školi i evoluirati u
svijesti. To ne mora biti teško. Ne moramo imati značajne izazove,
ne moramo teško živjeti, razboljevati se, biti bez novaca, ljubavi
i sl., ... Možemo učiti i kroz lakše okolnosti. Nitko nije rekao
da učionica mora biti stara i ružna da bi iz nje došli dobri đaci.
Kvaliteta i izgled učinioce ništa ne znače. Bitan je sadržaj koji
u njoj spoznamo i naučimo. Stoga, učiti možemo i iz lagodnog
života, tako da on nije razlog za okrivljavanje ili krivnju. Svakom
je dan onoliko koliko on sam vjeruje da mu je dostupan i dan.
Sve
je oko nas i u nama vibracija. Mi privlačimo i živimo ono što si
možemo dopustiti, što možemo primiti. Bog i Univerzum nam stalno
daju i žele dati, međutim, mi se često ne možemo otvoriti za
primanje. Često i kad se otvorimo za primanje, ne uživamo u tome,
jer unutar nas čuči osjećaj krivnje da to možda ne zaslužujemo
ili straha da je to možda nemoralno, neetično, da ćemo zbog toga
nastradati, gorjeti u paklu, da time drugima otežavamo i sl. Sve te
misli od kojih se osjećamo ustrašeno ili krivo,.... NISU ISTINA.
Kako mogu tvrditi da nisu istina? Pa zato što se od istine osjećamo
dobro, puni energije, radosno, mirno, zahvalno. Od negativnih misli
se osjećamo negativno jer to nije vibracija od koje smo sazdani.
Ljubav i lakoća su naša suština i jedina istina o nama.
Kad
to sve razumijete, osjećaj krivnje će otpasti sam po sebi. Da bismo
nešto otpustili, prvo to trebamo osvijestiti, a to ste već učinili.
Slijedeći je korak da to razumijemo, a ovaj je tekst tome trebao
poslužiti. Ostalo čini život za nas.
Nema komentara:
Objavi komentar