Dijelim sa svima svoju prvu vlastitu tehniku samopomoći koja mi
je baš zbog toga što je prva posebno draga.
Tehnika,
koju sam nazvala „Čarobna
soba",
mi se spontano ukazala prilikom šetnje Maksimirom 12.09.2011., kada
nisam mislila ni o čemu. Toga dana se navršilo 8 godina od kada mi
je neuropedijatar u Klaićevoj saopćio da moje dvomjesečno dijete
ima treći stupanj oštećenja mozga i da je neophodno intenzivno i
odmah početi sa vježbicama koje će potaknuti njezin psihofizički
razvoj jer ima velike predispozicije za neki od oblika cerebralne
paralize.
Otišla
sam u šetnju Maksimirom nakon što sam srela
njezinu profesoricu
koja ju je jako
nahvalila da
je divna i pametna djevojčica. Kao da je osjetila
kolika je prije 8 godina bila moja želja da ona izraste upravo u
takvo dijete i da bih tada sve dala da sam mogla preskočiti tih 8
godina i čuti te riječi. To je bilo tada, a
danas sam zahvalna za
svaku sekundu koju sam proživjela vježbajući
sa svojim djetetom, iako je to vrijeme bilo vrlo teško.
Šetala
sam Maksimirom razmišljajući o proteklih 8 godina i pitajući se
što osjećam, no odaziva nije bilo. Nisam bila tužna, sretna,
ponosna, ushićena, jadna, .... nisam osjećala ništa
osim praznine.
Silila
sam mozak da stvori barem jednu emociju, no nije se dešavalo ništa
osim praznine. Često čovjek toliko toga mora učiniti da dosegne
prazninu, no ja sam ovoga puta bila u njoj i nisam uprkos
trudu iz nje mogla
izaći.
Tada
mi je pala napamet metoda „Čarobne sobe“. Nastala je u Čarobnoj
Maksimirskoj šumi i zato sam
je nazvala Čarobnom.
Opis
Čarobne sobe:
Kada
se dešava neka teško podnošljiva situacija sjetite se da je ona
samo jedna mala epizoda vašeg života i smjestite ju u jednu od
beskrajnog broja soba vašeg života. Osjetite veličinu te
prostorije, mirise u njoj, boje, veličinu prozora, gdje su vrata,
interijer prostorije. Smjestite u tu sobu sve osobe vezane uz
određeni događaj koji vas uznemirava, kao i sebe same. Osjećajte
energiju koja vlada u prostoru, sve tenzije, sve izgovoreno i
neizgovoreno, osjećajte sve svoje emocije i emocije drugih osoba u
sobi, dozvolite im neka se rasplamsaju. Tada se pitajte je li vam
ugodno u toj sobi i želite li u njoj i dalje boraviti. Ako nije,
jednostavno krenite prema vratima, otvorite ih i izađite van iz
prostorije, te zatvorite vrata iza sebe.
Osvrnite
se oko sebe i osjetite energiju nove sobe u kojoj se nalazite.
Osvijestite sve što se u toj sobi nalazi i dešava. To je soba u
koju ste odlučili otići jer vam je u njoj ugodnije nego u
prethodnoj sobi. Pitajte se kako se osjećate, što mislite, .... Ako
vam je ugodno, osjećajte i dalje ugodne vibracije i osjećaje. Ako
vam je neugodno, tada osjetite u potpunosti sve vibracije u sobi, sve
energije svih ljudi i stvari i kada osjećate da vam je previše,
naprosto ponovno otvorite vrata, izađite iz sobe, zatvorite za sobom
vrata i osvijestite novi prostor u kojem se nalazite. I tako sve do
trenutka dok se ne osjetite mirno i spokojno u prostoriji u kojoj
jeste, sve dok ne osjetite da iz te prostorije ne želite izaći jer
ste u njoj sigurni i to je mjesto u kojem se punite energijom i
pozitivnim vibracijama.
Mi
sami biramo u kojoj sobi svoga života ćemo provoditi vrijeme.
Prelazak iz jedne sobe u drugu je jednostavan, jedino što je
potrebno je odluka da iz sobe izađemo i da odmah usmjerimo svoju
pažnju na novu prostoriju u kojoj se nalazimo.
Shvatit
ćemo da sa lakoćom mijenjamo perspektivu, te da smo mi kreatori
svoje perspektive, osjećaja i života. Iz stanja žrtve koja ne može
sa lakoćom promijeniti postojeće stanje, dovest ćemo se do stanja
kreatora koji sa lakoćom bira kako se želi osjećati i u kojem
smjeru želi usmjeriti svoj život.
Nema komentara:
Objavi komentar