ŽIVOTNO RASKRIŽJE I KAKO ODLUČITI

„Na životnom sam raskrižju i ne znam što odlučiti, možete li mi pogledati u Anđeoske poruke, pitati duhovne vodiče, pogledati biopolje ili mi reći što da učinim?“ 

Nekad davno to sam i činila i uz to preuzimala odgovornost za tuđe odluke. Tada sam bila "nezreo terapeut" i mislila da je moj zadatak svima pomoći, dati im odgovore, olakšati im najviše što mogu. Naravno da mi je bio zadatak pomoći, ako me tko došao tražiti pomoć, ali pomoći kome ne znači dati mu sve odgovore na pladnju, nego ga dovesti do toga da odgovore pronađe u sebi. Brzo sam naučila tu lekciju, odnosno shvatila da ne smijem nikome oduzeti pravo na pronalaženje vlastitih odgovora.

Pritisak je vrlo neugodan, kao i kaos koji je prirodna posljedica pritiska, no on je neizostavan u procesu rasta i razvoja. Bez pritiska nema razvoja i evolucije. Kada smo u miru, mi stagniramo, ako ne i devoluiramo. Tek kad smo dovedeni u situaciju "skuhane žabe" uključujemo sve svoje potencijale koji nas vode do odgovora najboljeg za nas. Često ti odgovori ne dolaze brzo pa neki dugo lutaju dok ih ne shvate. Tu je bitno znati da lutaju oni koji ih traže izvan sebe i koji se usredotočuju na vanjska zbivanja, a ne na unutarnje procese. Naime, važno je znati da je sve što se oko nas događa zapravo poput kazališne predstave u kojoj mi imamo glavnu ulogu, ali smo ujedno i redatelj te iste predstave. Problem je u tome što to zaboravimo i poistovjetimo se s ulogom te nismo u stanju više slušati redatelja, nego krojimo vlastiti scenarij koji nas boli i koji ne znamo završiti pa predstava traje i traje dok se glumci ne umore i ne odustanu.

Pritisak, kao i strah, služi tome da nas "probudi", podsjeti tko smo, gdje su odgovori i da nakon toga nestane. Ako ga osjećate, nemojte se prestrašiti, nemojte panično nastojati pronaći odgovore pod svaku cijenu, nemojte ulaziti u sukobe, nemojte odlučivati naprečac, poduzimati bilo kakve korake. Zapravo, kad osjetite pritisak, nemojte učiniti ništa. To ništa ne znači da doista ne učinite ništa, nego da ne poduzimate ništa u vanjskoj realnosti kako biste je promijenili, barem ne tog trenutka kad ste pod pritiskom. Možete, ali obično će tada odluka i akcija doći iz uma i podsvjesnih programa, a ne iz duše, pa će u skladu s njom biti i rezultat – još veći pritisak.

Ono što trebate učiniti kad ste pod pritiskom jest – zastati. Zastati znači uzeti si vrijeme u kojem ćete se prvo smiriti i to tako da nešto fizički učinite – trčite, boksate zrak, vrištite, plešete, glasno pjevate, hodate brzo, vježbate nešto, vozite bicikl... bilo što fizički u čemu ćete pokrenuti mišiće, upregnuti tijelo, dopustiti mu da izbaci stres i navalu adrenalina. Nakon što to učinite, uđite u meditaciju, kakvu god želite, sa svrhom da ispraznite i smirite um. Um je poput čaše, sve dok je pun, a u ovom je slučaju pun pritiska, ne možete u njega primiti rješenje. Zato ga je važno isprazniti.

VIDEO "FORMULA RADA SA DUŠOM"

Mnogi, kad su pod pritiskom, upravo to ne čine jer to se tada čini potpunim gubitkom vremena. Sjetite se i sami, kad ste bili pod velikim pritiskom da nešto morate hitno riješiti na poslu, a niste imali vremena ili mogućnosti, pa su vam počeli panični napadi, osjećaj bespomoćnosti, na što se nadovezalo još više stresa, pritisaka izvana... i umjesto da stanete, grozničavo ste pokušavali naći rješenje, pritom osjećajući sve veću nemoć i jad. Na kraju je obično sve bilo "traljavo", bili ste možda i kažnjeni, prozvani, možda ste i posao izgubili... Možda ste sve i riješili uspješno, no cijena koju ste za to platili vjerojatno nije bila vrijedna ostvarenog. Posebno je zahtjevno za naše tijelo, duh i dušu kad pod takvim pritiskom naviknemo djelovati i ništa iz toga ne naučimo, nego uvijek ponavljamo iste obrasce. I još se čudimo zašto nam život stalno kreira različite oblike pritisaka i zašto idemo težim, a ne lakšim putem. Ne kreira nam život, nego mi sami. Točnije, sve dok ne riješimo učenje koje nam pritisak donosi, ne možemo dalje bez pritiska. Kao što sam rekla, pritisak služi tome da nas nauči kako treba donositi odluke i kad to naučimo, on će nestati. Sve nestaje kad ostvari svrhu i prenese poruku.

Kako se ispravno donose odluke? Prije svega tako da maknemo svaki osjećaj pritiska te da prepoznamo svaki strah i uvjerenje koje nas sputava u tome da donesemo odluku iz srca. To činimo tako da se pitamo što je najgore što se može dogoditi ako se odlučimo za nešto. Ako dvojimo između dviju opcija, onda se pitamo za koju bismo se odlučili da sve u životu imamo riješeno, da se ne moramo brinuti o egzistenciji, da ne moramo slušati tuđe naredbe ili mišljenje, da se ne moramo nikome opravdavati ili kome učiniti uslugu. Takva će odluka uvijek biti ispravna.

Da je odluka iz srca, znamo kad pomislimo na nešto i osjećamo golem protok energije, ugodu, onaj osjećaj da je to - TO, da nas to veseli, da smo to oduvijek željeli. Obično nakon takve odluke dođe i strah, kao vjerni pratitelj uma, koji će pokušati naći sve moguće načine da ne krenemo put srca, nego put uma. Ako se strah javi nakon takvog ugodnog osjećaja, onda znate da to nije strah kojim nas intuicija upozorava da će biti loše i govori "nemoj", nego je to strah koji nam kreira um da nas zaustavi i preusmjeri. Takvom strahu trebate "pokazati zube" i reći "E, nećeš" te odmah usmjeriti fokus na pozitivno i držati pozornost na tome 68 sekundi. Sigurno ste čuli da ono na čemu uspijemo zadržati pozornost 68 sekundi kreće u realizaciju i postaje dio naše realnosti. Stoga, ustrajte, nemojte se prepustiti strahu!

Svaki je pritisak u konačnici dobar, kao što je dobar i ekspres-lonac jer u njemu pod pritiskom kuhamo zdrav obrok brže i jednostavnije nego u običnom loncu. Dakle, pritisak štedi vrijeme i kroz njega brže učimo, ali samo ako njime znamo rukovati. Ako počnemo "silom otvarati ekspres-lonac", možemo stradati. Isto je i ako želimo silom, vanjskim djelovanjem, riješiti pritisak. To ne ide tako i jedino je u tome "greška". Zapravo, ako ćemo biti iskreni, greške nikad nema, jer to je put učenja. Pitanje je samo želite li učiti brže i lakše ili polagano, kroz puno pritisaka i mnogo ponavljanja.

Pritisak iskoristite kao pogonsko gorivo da dublje zaronite u sebe, da se pitate čemu vas on uči, čemu vam služi, koje vam uvjerenje stoji na putu "najbolje moguće odluke", što proizvodi kaos u vašem životu, koje nesvjesne obrasce trebate osvijestiti i otpustiti. Čim postavite pitanje, odgovor će doći jer vanjska situacija uvijek je zrcalo vašeg unutarnjeg stanja i čim otkrijete što vam izvana smeta, na što reagirate, što vas pritišće, znat ćete i što je to duboko u vama spremno za otpuštanje. Ako tako gledamo na pritisak, onda ga se ne treba bojati niti se boriti protiv njega rukama i nogama, nego mu se nasmijati, pozdraviti ga i pitati čemu nas želi naučiti. Sretno!

Ovo je tekst iz moje knjige "Put prema sebi" i ako vam se dopada, knjigu možete naručiti preko web stranice www.putpremasebi.hr

Jednako tako, ako osjećate da želite učiti od mene, možete se prijaviti u Školu "Put prema sebi by Bojana Svalina", koja počinje ovu jesen, a više info možete pogledati u priloženom videu ili na već spomenutoj web stranici.

ŠKOLA PUT PREMA SEBI 

Emocije ljutnje i bijesa

Ne znam kako da se riješim emocija ljutnje i bijesa. Dečko mi je dugo lagao pa me prevario. Još je s tom osobom u vezi. Bila sam jako loše i radila sam sama na sebi i dosta sam bolje, ali još nisam oprostila. Kad ih vidim zajedno, osjećam bijes i ljutnju. Želim osjećati ljubav i zahvalnost za sve što se dogodilo, ali nikako, pukla bih od muke.

Ovo pitanje otvara nekoliko tema. Osnovna je tema samonametnuti pritisak da osoba nešto mora. U ovom slučaju osoba misli da se mora riješiti neugodnih emocija, da mora osjećati ljubav i zahvalnost, da mora oprostiti i osjećati drugo od onog što trenutačno osjeća. Upravo taj pritisak osobu drži u stanju u kojem jest dulje nego što je potrebno. Ništa što moramo ne ide lagano. Moranje automatski rađa otpor.

Da bi osoba otpustila pritisak, potrebno joj je imati znanje o emocijama i povjerovati tom znanju. Emocije su vrlo vrijedne, kakvog god predznaka bile, jer SVE nam služe. One su najbolji mogući unutarnji navigator koji nas vodi do zadovoljenja naših iskonskih potreba. Potiskivati, odbijati ili truditi se da se po svaku cijenu oslobodimo neugodnih i neprihvatljivih emocija znači činiti teror nad samim sobom i udaljavati se od zadovoljenja potrebe zbog koje se emocija pojavila. U slučaju ove osobe, emocije ljutnje i bijesa putokaz su koji je navode da se zapita koju potrebu osjeća i želi zadovoljiti. Recimo da su to potreba za poštovanjem, potreba za ljubavlju i povjerenjem. Ona je zadovoljenje tih potreba tražila u svojem partneru i ljuta je zato što ih u njemu nije pronašla. No ako znamo kako djeluje zakon privlačnosti, je li moguće da nađemo nešto izvan sebe, a što nemamo u sebi? Nije li partnerova prijevara samo znak i podsjetnik da u sebi moramo razviti samopoštovanje, dati si ljubav i imati povjerenja u sebe, Boga i život? Ako gledamo na prijevaru u smislu učenja i pokazatelja na što trebamo obratiti pozornost da bismo bili najbolja verzija sebe, nije li ona u tom slučaju dar, koliko god bolna bila? Sve što nas uči da budemo na sliku i priliku Božju, nije kazna, nego dar. Emocije koje nas vode do te spoznaje nikako ne mogu biti negativne, one su dio Božjeg plana i najbolji mogući navigatori. Kada to znamo, nemamo ih potrebu otklanjati, niti se osjećamo nemoćno zato što ih osjećamo, nego smo duboko zahvalni na tome što su se pojavile i što nas vode putem prema nama samima.

Imajući to znanje, iako i dalje osjećamo bijes i ljutnju, istodobno osjećamo sigurnost i mir jer znamo da smo na putu koji nas vodi stapanju s našom suštinom. Takvo je stanje protočno i otvoreno te nam u život privlači ljude i događaje koji nam pomažu osvijestiti, izgraditi i ojačati u sebi one vrline i dijelove koji su dosad bili zanemareni i nerazvijeni. Samopoštovanje je naše izvorno stanje, no kroz život zaboravimo da ga VEĆ imamo i odvojimo se od njega. Kako nam povezanost s njime nedostaje, počinjemo potragu za njim, ali uvjetovani vanjskim, krećemo u potragu u "pogrešnom" smjeru. Pogrešno sam stavila pod navodnike jer nema pogreške, nego samo duljeg i kraćeg puta učenja. Dulje je učenje kada samopoštovanje tražimo izvan sebe, kod drugih ljudi, a što najčešće počnemo raditi. Kako ono nije ondje, a mi, uvjetovani odgojem i odrastanjem koje nas kroji kroz prizmu vrijednosti drugih, puno vremena pokušavamo uporno lupati glavom o zid, misleći da će prije ili poslije popustiti i pasti. Zato se život pobrine da nam skrati to vrijeme pa kreira događaje koji su nam toliko bolni da osjećamo kako ćemo se raspasti od siline boli. Umorni od borbe i lupanja glavom o zid u jednom se trenutku predamo. To je trenutak koji duša "iskoristi" i koji je cijelo vrijeme čekala jer tek kad odustanemo od onog što nije ispravno, možemo čuti ono što jest ispravno. To je trenutak u kojem duša preuzima vodstvo i kreira nam niz sinkroniciteta koji nas odvedu do pravog učitelja ili situacije koja je najbolja da nam otvori oči i pokaže da je sve ono što smo cijelo vrijeme tražili u nama i kako čeka da na to obratimo pozornost. Tada počinje put prema sebi. Trenutak kojeg se cijelo vrijeme bojimo, a zovemo ga raspad, trenutak je kada konačno počinjemo živjeti u skladu sa sobom, vođeni glasom duše.

Ova osoba još se bori pa zato ne čuje glas svoje duše. Gubi energiju u borbi s emocijama umjesto da ih iskoristi kao navigatora koji će je voditi prema osvještavanju i jačanju samopoštovanja. Kada zadovolji tu unutarnju potrebu, da poštuje sama sebe, duša joj više neće kreirati događaje i ljude koji će je povrijediti prijevarom zato što joj to iskustvo više neće biti potrebno. Tada će joj duša kreirati iskustva u kojima će od drugih osoba dobivati poštovanje i ljubav jer će i sama time zračiti. Sve dok njezina osnovna potreba neće biti zadovoljena unutar nje same, kao jedinog mjesta gdje može biti zadovoljena, nailazit će na manjak toga kroz situacije u svojem životu. To ne mora nužno biti na ljubavnom planu, ali i može.

VIDEO "KAD JE TEŠKO"

Druga je tema prisiljavanje na oprost. Oprost ne možemo dati iz prisile. Da bismo oprostili, trebamo razumjeti da smo tu situaciju kreirali sami, vođeni mudrošću svoje duše. Kreirali smo je zato što nam služi vodeći nas prema našoj suštini. Ne kažem da je ugodna i da ne boli, ali kažem da ima vrijednost, da ne radi protiv nas, nego za nas. Kad kažem za nas, tu mislim da radi za našu suštinu, za našu dušu. Ono što mi zovemo "ja", nije naša duša, nego naš ego i fizičko tijelo. Mi nismo naše fizičko tijelo, nego nešto puno važnije i veće od njega. Tijelo je vozilo naše duše, a duša je besmrtna i vječna. Osoba koja nam je nanijela bol duša je koja se i prije nego što smo se inkarnirali u ovo tijelo dogovorila s našom dušom da će nam tim iskustvom pomoći da se povežemo sa svojom dušom. Dubina boli koju nam je osoba nanijela govori da je njezina duša savršeno odradila taj posao i da se držala dogovora koji smo prije zapečatili. Kad znamo da je to dogovor koji je napravljen u potpunoj svijesti i ljubavi, onda dubinski shvaćamo kako ne samo da nemamo što oprostiti, nego moramo i zahvaliti duši te osobe. Ta promjena percepcije čini čuda. Kako mnogi u svojem fizičkom tijelu nisu svjesni svoje duše, a posebno nisu svjesni ako čine nešto što ih povezuje s niskom vibracijom, a to je primjerice prijevara, naravno da im nećete doći i reći: "Hej, hvala ti što si me prevario!" Prije svega, osoba vas ne bi razumjela. No zahvala u duhu, iz dubokog razumijevanja i znanja da je taj čin dogovor duša i da vama služi, vodi vas prema tome da otpustite bijes, ljutnju, otpore, ljubomoru i osjećate samo zahvalnost, mir i ljubav. Zamjeranje je otrov koji je namijenjen drugima, a pijemo ga sami. Osvještavanje da nema potrebe za otrovom uopće jer sve je čin ljubavi duša jedne prema drugoj, oslobođenje je i put života vođen bezuvjetnom ljubavi.

 VIDEO "TEHNIKA VIBRACIJSKOG RAZGOVORA"

Sve ovo što sam napisala dio je procesa koji traje i ne ide od danas do sutra. Kod nekog taj proces traje dulje, kod nekog kraće. U njemu nam emocije služe kao navigatori koji nas vode najbržim i najboljim putem, upravo onim koji smo dogovorili sa svojom dušom prije nego što smo se začeli. Zato je važno prema njima promijeniti percepciju i dopustiti im bez straha da nas vode. Potrebno ih je samo osvijestiti i pitati se koju potrebu nismo zadovoljili u sebi, a emocije nas na nju upućuju. Kada osvijestimo potrebu, tada se pitamo kojom se strategijom možemo poslužiti da bismo tu potrebu zadovoljili. Strategija je mnogo, a duša će nam, ako iskreno pitamo, uvijek pokazati najbolju za nas. U svakom slučaju, iako će nam trebati vrijeme da se naučimo nositi s emocijama i jahati na njihovu valu putem prema sebi, nećemo se više osjećati kao žrtve okolnosti, nego ćemo znati da smo svjesni kreatori. To će nam dati moć i snagu da kreiramo ono što želimo i da sve što nam se događa na putu života prihvaćamo kao dar, kako god izgledalo. Dar je zato što nam služi i što nas povezuje s nama samima.

Da zaključim. Osoba treba otpustiti svako moranje, dopustiti svakoj emociji da bude, povezati se s njom putem tijela i dopustiti joj da je vodi s puno ljubavi do njezine suštine. O tome piše svaki redak ove knjige, preko različitih primjera, zato predlažem da knjigu čitate onoliko dugo koliko je potrebno da vam sve sjedne na pravo mjesto. Knjigu "Put prema sebi", čiji je ovo tekst, možete nabaviti preko stranice PUT PREMA SEBI

VIDEO "MOJE 3 TAJNE SRETNOG ŽIVOTA"

Iz svojeg upornog fokusa na njegove vrline i iz straha da neće doći bolji, kao i iz uvjerenja da ne zaslužujem boljeg, u vezi sam s partnerom koji me ne zadovoljava.

Što da činim? Fokusiram se na njegove vrline i radim kompromise ili da se maknem iz te veze i suočim se sa strahom i osjećajem da nisam vrijedna boljeg partnera?

Ovo je čest primjer kako iz straha da ćemo ostati sami pristajemo na partnerstvo koje nas iscrpljuje, ne čini sretnima i zahtijeva od nas puno kompromitiranja. Osoba svojim pitanjima djelomice ide u dobrom smjeru, ali joj nedostaje jasnoća, vodstvo, znanje o odnosima te duhovno znanje. Obiluje pak osjećajem nedostatka vlastite vrijednosti i to je osnovni razlog zašto je u svoj život privukla baš ovog partnera. Partnera nije izabrala svjesno, nego ju je njezina podsvijest upravo njemu privukla jer kroz njega ima priliku iscijeliti svoje unutarnje dijete i povezati se sa svojom dušom i svojom vlastitom moći. Znajući to, osoba može početi gledati na tog partnera i na tu vezu s puno blagoslova, ljubavi i zahvalnosti. Već sama ta promjena pogleda na partnera i na odnos mijenja vibraciju osobi, ali i utječe na dinamiku i kvalitetu veze.

Kako smo mi, prije svega, vibracija, tako promjena naše vibracije iz patnje, ljutnje, nepravde, nemoći i nezadovoljstva u vibraciju blagoslova i zahvalnosti donosi u naš život mir, što se automatski prelijeva i u partnerski odnos. To je prvi korak koji trebamo učiniti i on često već sam po sebi donosi kvalitetne promjene u partnerstvu jer i mi u sebi osjećamo drugačiju kvalitetu emocija.

Drugi je korak maknuti fokus s partnera i staviti ga na sebe. U tom je koraku vrlo korisno vodstvo iskusnog terapeuta jer će nas on voditi kraćim i bržim putem prema sebi. To nije dokaz nemoći, nego odluka koja će znatno promijeniti kvalitetu vašeg cjelokupnog života. Srećom, danas postoje mnoge besplatne mogućnosti rada na sebi, od knjiga do videa na Youtubeu i radionica, no u moru svega i svačega i bez jasnog vodstva, lako se možemo izgubiti ili ostati samo na teoretskim znanjima bez njihove praktične primjene, a to je iznimno važno. Znanje koje nije primjenjivo u praksi nema uporabnu vrijednost.

VIDEO KAKO PRIVUĆI SRODNU DUŠU

Staviti fokus na sebe znači promatrati kako se osjećamo u odnosu prema partnerovu ponašanju i njegovu mjestu u našem životu. U tome je vrlo važno imenovati svaki osjećaj, osjetiti gdje se u tijelu nalazi te preuzeti odgovornost za njega. Praktično to izgleda ovako. Imate dogovor da zajedno odete na neki vama važan događaj. Onamo morate stići na vrijeme i partner to zna. Unatoč tome, on kasni više od jedan sat i pritom vam se ne javlja. Kako se osjećate? Je li partner kriv i odgovoran za to kako se vi osjećate ili su vaši osjećaji vaša odgovornost? Je li moguće da bi se tko drugi na vašem mjestu možda potpuno drugačije osjećao? Je li moguće da vi možete izabrati kako ćete se osjećati? Je li moguće da vaši osjećaji ovise o vašem trenutačnom raspoloženju, o vašim uvjerenjima, očekivanjima, programima? Razmislite malo o tim odgovorima jer će vam već oni puno reći o tome gdje griješite i na čemu trebate raditi.

Recimo da na ovakav događaj reagirate ljutnjom, bijesom i osjećajem izdaje. Vrlo vjerojatno, čim partner dođe kući, reagirate napadom ili povlačenjem. Recimo da reagirate napadom i da odmah na vratima počnete optuživati partnera, vrištati na njega, vrijeđati ga, a da ga uopće niste pitali zašto je zakasnio niti ste se prije toga povezali sa sobom. Reagiranje nije djelovanje, nego samo uvjetovana reakcija koja dolazi iz nesvjesnosti ili niske razine svijesti. Djelovanje je odraz preuzimanja odgovornosti za svoje osjećaje i u svakom slučaju odraz razvijenije svijesti. Suočen s napadom, partner se brani, napadom ili povlačenjem, ovisno o tome kakav je tip. To vodi u vaše još jače reagiranje i tako sve do iscrpljivanja bez rješenja, a to vodi u još dublje nezadovoljstvo odnosom ili do njegova prekida.

VIDEO SRODNA DUŠA I KAKO SAM JE PRONAŠLA

Kako djelovati, a ne reagirati? Djelovati znači pitati se kako se osjećam kad on kasni i pritom se ne javlja? Recimo da osjećate ljutnju. Zatim se zapitate koja vaša potreba nije zadovoljena pa se tako osjećate? Recimo da nije zadovoljena potreba da ste mu važni, da ste mu prioritet, da vas voli. Tada se zapitate ima li on odgovornost zadovoljavati vaše potrebe ili vi trebate naći strategiju kojom ćete ih sami zadovoljiti. Ništa izvan nas ne može zadovoljiti naše potrebe jer to je samo naš zadatak. Zapitajte se je li ta potreba nezadovoljena samo u odnosu s tim partnerom ili je nezadovoljena i u drugim područjima vašeg života. Na koji ste način dosad zadovoljavali tu potrebu, je li to bilo izvana ili iznutra? Kako to možete činiti od sada? Odredite strategije kako ćete si pomoći, a one mogu biti razne: pročitati literaturu, s nekim razgovarati, razgovarati iskreno s partnerom, pronaći coacha, otići na radionicu, gledati videa autoriteta na tom području, povezati se sa svojom dušom, prepustiti Bogu da vas vodi... Mogućnosti je mnogo, ali da biste to osvijestili, morate osvijestiti svoju potrebu i činjenicu da ste vi odgovorni za njezino zadovoljavanje te da ta odgovornost nikada nije, niti može biti, na nekom drugom.

Pretpostavimo da ste se u međuvremenu razboljeli ili ste i sami izgubili motivaciju otići na dogovoreni događaj te da biste možda radije ostali kući i čitali. U tom bi vam slučaju i odgovaralo da partner kasni, zar ne? Ne bi li u tom bi slučaju i vaše emocije prema njegovu kašnjenju bile bitno drugačije? Možda biste osjećali zadovoljstvo i zahvalnost što kasni jer imate odličan izgovor da budete malo u miru sa sobom ili da imate uvjerljiv i opravdan razlog da otkažete dogovor. Nije li to znak da prema istom događaju možemo imati različite osjećaje, ovisno o okolnostima? Znamo i da okolnosti možemo kreirati sami svojom vibracijom. Ako vibracijom kreiramo okolnosti, je li isto tako moguće da sami izaberemo kako ćemo se osjećati prema svakoj okolnosti koja nam se događa? Drugi nam mogu činiti svašta, ali mi imamo i izbor i moć odabrati kako ćemo se u odnosu prema tome osjećati i djelovati. Ako se svedemo na nesvjesno reagiranje na svoje unutarnje sadržaje, onda nemamo kormilo svojeg života u svojim rukama, nego dopuštamo događajima, ljudima, emocijama i umu da upravljaju našim životom. Biste li radije bili u avionu kojim upravlja priseban i školovan pilot s iskustvom ili u avionu kojim upravlja dijete predškolske dobi? Vjerujte mi da usporedba nije nimalo pretjerana. Reagiranje potječe od predškolskog djeteta i njegovih rana, a djelovanje je čin zrelog pilota. Vi odlučujete i u skladu sa svojom odlukom mijenjate sebe, a time mijenjate ne samo svoj partnerski odnos, nego i cijeli život.

VIDEO EFIKASNA TEHNIKA SAMOPOMOĆI

Da se vratim na pitanje. Ovdje nije tema da li napustiti partnera ili se fokusirati na njegove vrline, nego je tema fokusirati se na sebe i svoje emocije, koje će vas poput savršenog navigatora voditi prema tome da ili poboljšate odnos s partnerom ili da ga u miru ostavite ili da on ostavi vas na vaše zadovoljstvo. U svakom slučaju, dobit ćete mir i ljubav, a hoće li to biti s tim partnerom ili s nekim drugim, teško je sa sigurnošću predvidjeti, niti je u konačnici važno. Ako je putem prema sebi osigurano ostvarenje konačnog cilja, a to je povezanost sa sobom, osjećaj vlastite vrijednosti i moći te ljubav prema sebi i svemu što vas okružuje, i ako je sadašnje partnerstvo jedna važna lekcija i mogućnost na tom putu, onda je ono zapravo idealno. Tu ne mislim da je idealno da nas tko zanemaruje, ali mislim da je idealno da kroz takvu vezu osvijestimo da smo zanemarivani zato što zanemarujemo sami sebe i zato što u sebi nosimo programe i obrasce koji nam vibracijski privlače takva iskustva. Osvještavanjem i mijenjanjem tih iskustava dajemo si mogućnost da živimo ljubav prema sebi i partnersku ljubav. S kim? Možda i sa sadašnjim partnerom, ako je njegova duša za to spremna. A možda i s kim drugim? U svakom slučaju, tko god to bio, bit će najbolji za vas. Kao što je i ovaj partner SADA najbolji za vas jer vas vodi prema vama samima.

Popis holističkih liječnika u Hrvatskoj i Srbiji

Osjećam potrebu preporučiti holističke liječnike i prije svega kvalitetne ljude za koje sam dobila odlične preporuke ili sam sama isprobala njihove usluge, a vi osjetite gdje vas srce vuče. Ako i sami imate preporuku koju želite podijeliti, molim da upišete kontakt i iskustvo u komentaru. Moja je namjera ne reklamirati, nego dati informaciju, jer znam što znači tragati za osobama koje imaju i znaju neke alate koji nam mogu biti od pomoći u smislu preventive ili liječenja. Iako ovdje ne navodim liječnike klasične medicine, ne činim to zato što u njih ne vjerujem, nego zato što su te informacije daleko dostupnije. Ujedno napominjem da je preventiva najbolji mogući ulog u sebe, pa vam od srca želim da ove kontakte koristite više u tom smjeru, a manje u smjeru liječenja, jer je liječenje dulji i teži put, spriječiti je daleko jednostavnije.

HRVATSKA, ZAGREB

HOMEOPATIJA, BOWEN TERAPIJA, NLP
Senija Grčić, dr.
Ulica Baruna Trenka 4, Zagreb
Telefon ordinacije ( ++385 1 ) 49-22-471
http://senijagrcic.blogspot.de



HOMEOPATIJA, OPĆA MEDICINA
Aleksandar Soltysik

Baruna Trenka 4, Zagreb

Tel: +385 (0)1 4923 500

ELEKTROAKUPUNKTURA

Dr. Anatolij Komarov
Zagreb, Vrbik VIII br. 22
Tel: 01/6198 818
Gsm:098 256 167

http://adonis-kas.com

NOVA MEDICINA

Sasha i Dominic Teshic

http://medicatus.eu

Ljudevita Gaja 56
Pitomača i Zagreb
Mob.: +385 99 5776 445

BIOTERAPIJA

Zoran Bučan, Kranjčevićeva 51, Zagreb,

098 633 770, 092 2544 004

BACHOVE I AUSTRALSKE KAPI, HOLISTIČKI TERAPEUT

Tea Oršulić Šokec, Zagreb
e-mail: okosokolovo@net.amis.hr
mob: 095/803-2238

FITOAROMATERAPIJA

Stribor Marković, magistar farmacije

http://www.plantagea.hr/

stribor.markovic@gmail.com

Radi kao savjetnik u Farmaciji u Zagrebu

https://www.farmacia.hr/farmacia-savjetuje/savjetovalista/1/fitoaromaterapijsko-savjetovaliste/

AYURWEDA, HOMEOPATIJA, PSIHOLOGIJA

Somalata, Tomislav Petrušić

siddhayurveda@gmail.com

Mob: +385 95 904 1900

AYURWEDA

Tanja Kraljić Strgačić, Zagreb

tanja@lightofayurveda.com

https://lightofayurveda.wordpress.com

AROMATERAPIJA

Saša Radulović

office@aniasdemoras.com

+385 91 346 0202

www.anias-de-moras.com

HRVATSKA, SPLIT:

Liječnik Fedor Mataić

http://www.salve.hr/dr-mataic/

Po struci je liječnik ali je više okrenut fitoterapiji i prirodnim načinima lječenja. Bio je u Brazilu na obuci kod Dr.Coimbre za provođenje ovog protokola i premda ovaj tip lječenja nije još uvijek ušao u ''službenu''medicinu, on ni nema veze toliko s ''alternativom'' (bar ne u onom smislu riječi kako je ljudi poimaju) jer se bazira isključivo na nalazima i mehanizmima koji su mjerljivi za koje se točno zna kako funkcioniraju.

Tel: + 385 21 389 773
Mob: + 385 95 907 7110
Email: fedor.mataic@gmail.com ili info@salve.hr

SRBIJA

dr. DRAGANA CVEJIĆ, patolog, bioterapeut, rekonekcija, fitoaromaterapija

cvejic.dragana71@gmail.com

MIONKA u Nišu koja radi meleme, čajeve, obloge i inhalacije za liječenje karcinoma i tumora. 063/1546113

Mati Hristina 061/1378571. U manastiru Kanenac kod Gruže u Šumadiji prave divne meleme, kreme, čajeve i preparate za razne bolesti.

http://www.drvisnjic.rs/

Nikola Marković, Beograd, lekar prirodne medicine, dr.nikolamarkovic@gmail.com

https://youtu.be/neqOg-NuVdw

http://www.centarzaprirodnumedicinu.com/

"Samo" kava

Ovo je pismo kojeg sam dobila 04.06.2013. godine, svega 3 godine od početka moje terapeutske prakse, od jedne moje zahvalne klijentice koja je još i danas dio mog života, na jednoj drugoj razini, jer je i ona dotakla točku spoja sa svojom dušom, dozvolila joj da ju vodi i svakim danom svjedoči sve većoj lakoći života i ostvarenju svojih snova. Još tada, prije 5 godina, osjetila je radost i zahvalnost, te donijela odluku ići putem prema sebi. Upravo zato što je nastavila uporno i sa radošću kročiti tim putem, danas svjedoči još većim promjenama i čudima u svojem životu. Objavljujem ovo njezino pismo od prije 5 godina, motivirana njezinim pismom od prije nekoliko dana, koje govori o još većim čudima u njezinom životu, ali i stoga da vas motiviram da krenete putem prema sebi i da ne silazite sa njega, jer je to jedini put koji vas doista vodi kući, onome tko ste, gdje prebiva vaša suština i sve što vam je ikada bilo potrebno i što jedino u životu ima istinsku vrijednost. Evo i pisma:

"Sad je negdje oko godinu dana mog druženja s tobom Bojana. Ne znam točno mjesec ali se sjećam da je taman dolazilo toplo vrijeme.

Čitala sam tvoje blogove i u jednom trenutku mi je došla pomisao: ja bih htjela upoznati ovu ženu.

Tada sam imala problema i nemira u vezi, na poslu mi je bilo loše, osjećala sam nemir neprekidno i palo mi je napamet da bi bilo super da postoji neka varijanta da prekinem vezu sa svim time ali nisam pojma imala od kuda početi.

I pazi što je onda bilo: Bojana kod sebe organizira radionicu "Kidanje veza".

Hahhaha, nisam mogla vjerovati :) I, naravno prijavila sam se.

Nakon nekoliko meditacija krenule smo na individualne "sastanke".

I moram reći da od onda više ništa nije isto :) Na sreću!

Sad susrete s tobom doživljavam kao kavu s frendicom i jako se veselim svakom posebno.

Nisam pojma imala koliko toga je u meni što stoji i ne rješava se. Nisam mogla vjerovati koliko razgovor s pravom osobom može olakšati svakodnevicu, mijenjati pogled na stvari, ljude, život.

Uz tebe sam imala potrebu konstantno raditi na sebi, čitati, primjenjivati alate koje mi nesebično daješ na svakom sastanku i život mi se mijenja na očigled.

Bio mi je ponekad smiješno, kad sam se vozila od tebe, kako se ne mogu uopće sjetiti o čemu smo mi to točno razgovarale. A onda mi se slijedećih dana samo otvaralo sa svih strana, i sjedalo sve što si mi rekla u svakodnevnim situacijama.

Moja veza je bila problematična, i dok sam uvijek drugu stranu okrivljavala što je tome tako, u jednom trenutku sam shvatila da si ja sama sve to radim svojim razmišljanjem i svojim dramama u glavi.

Ja sam odgovorna, to sam si bez prestanka ponavljala mjesecima i živjela tu spoznaju... a onda se sve počelo rapidno mijenjati.

S tom rečenicom koja je postala dio mene je sve počelo biti drugačije jer sam ja postala odgovorna za svoj život. Ja, ne netko drugi.

Sad imam partnera koji samnom putuje u istom smijeru, čitamo iste knjige, blogove, jedemo istu hranu, osjećamo ljubav bez očekivanja i vaganja.

Odnos s roditeljima koji je bio dobar ali je duboka bol bila ispod tepiha se počeo mijenjati tako da sad mogu gledati svoje roditelje potpuno drugim očima.

Znam da postoji posao koji će biti poziv, ne posao za mene, i da samo trebam vidjeti što je to onako iz srca, i sigurna sam da će strah od neplaćenih računa ubrzo nestati.

Sad znam da je moguće voljeti sebe i davati si ljubav bez osjećaja da sam ohola, narcisoidna i sl. nego da je to jedino ispravno.

Davati drugima ljubav je sve lakše i jednostavnije jer sad osjećam ljubav.

Kako sam mogla dati nešto što nisam niti imala?

Puštam sve više da se stvari jednostavno događaju bez da ih ja kreiram. Puštam da se događa i govorim: Hvala. Znam da se sve događa s nekim razlogom i da je to baš ono što mi u tom trenutku treba.

Kad padnem u bad i počnem očajavati, vrlo brzo se sjetim da sam sama to privukla :)

Nije to uvijek lako, nije baš da mi svaki dan cvjetaju ruže i da sam bez prestanka bez ikakvih problema, ali sad znam da je to trenutno stanje i da ću se vratiti DOMA, u mir, vjeru, ljepotu svega oko sebe i ljubav.

Hvala ti, od srca ti hvala na svakoj minuti koju si provela samnom i koju ćeš provesti.

Kad sam radila rezime prošle godine i pitala se koje su najbolje stvari koje su mi se dogodile u prošloj godini, prva stvar si bila ti. (Ipl trajno uklanjanje dlaka je zauzelo drugo mjesto :) )

Moj rast s tobom mi iz dana u dan puno znači i iako znam da nas čeka još puno posla, jako mu se veselim jer znam da povratka nema.

Ovo je promjena načina života, promjena razmišljanja, promjena pogleda na sve, i hvala Bogu nema nazad.

Svaki pokret sad ima smisla, svaka osoba u mome životu ima svoju ljepotu, svaka pomisao nije tu slučajno.

Ništa nije slučajno, to sad znam. Kao što znam da si došla baš onda kad je trebalo.

Hvala ti draga moja Bojana.

Hvala ti!"

Odabir "pogrešnog" fakulteta ili puta i kako riješiti tu situaciju na dobrobit svih

Imam 20 godina, studiram fakultet koji me ne zanima i kojeg sam odabrala na nagovor roditelja. To je bila ogromna greška, jer sam blokirana u učenju, imam panične i napade gušenja, probleme sa spavanjem, te gubim volju za životom. Imam i poremećene odnose sa roditeljima koji zbog straha za moju budućnost vrše pritisak na mene. Naravno da drugi fakultet ne dolazi u obzir . Zanima me kako sad ispraviti sve to, kako doći na pravi put nakon svega? Možete li mi dati savjet kako da uđem u mir i spokoj.

Ovo je vrlo česta tema u mnogim obiteljima. Živimo u svijetu u kojem je vrlo važno biti netko i nešto, završiti kvalitetne škole, imati kvalitetan "kruh u rukama", raditi na kvalitetnim pozicijama i u uspješnim korporacijama, biti uspješan, moćan, a samim tim i siguran. Odvojili smo se od svoje istinske prirode, a samim tim i od osjećaja sigurnosti koji iz toga dolazi i nedostatak suštinske sigurnosti nastojimo nadomjestiti kroz izbor zanimanja, posao, plaću, sticanje materijalnih dobara i sl. Zaboravili smo da je jedini životni uspjeh biti sretan i miran unutar sebe i da to ne možemo postići ničim izvana, jer je to stanje koje je stalno prisutno unutar nas, a na koje ne obraćamo pozornost. U konačnici, djevojka koja je postavila pitanje je kroz zadnju rečenicu, a da toga nije niti svjesna, postavila pravi cilj, a to je kako ući u mir i spokoj. Drugim riječima, njezin problem nije fakultet, nego nedostatak spokoja, a koji je "kao" zbog fakulteta. Da bi bilo jasnije, idemo raščlaniti temu.

U ovom slučaju svi imaju najbolju namjeru, ali put do pakla je često popločan najboljim namjerama. Čisto primjera radi, dijete može izvaditi ribu iz akvarija iz straha da se ona ne utopi, želeći je spasiti i učiniti joj najbolje. Iako je imalo najbolju namjeru, nije imao znanje o pravoj prirodi ribe, koja može preživjeti jedino u vodi. Najbolje namjere, stvorene iz straha, a ne iz znanja o istinskoj suštini čovjeka i života, rađaju ne najboljim rezultatima.

Roditelji žele svom djetetu samo najbolje. Poučeni svojim iskustvima, žele mu osigurati budućnost koja nosi određenu dozu sigurnosti. Iz te namjere procjenjuju koji fakultet nosi najveće šanse za što sigurniji i "kvalitetniji" život. Smatraju da im njihova dobra namjera, životno iskustvo i roditeljska uloga daju pravo i obavezu usmjeriti dijete. Pritom im je fokus toliko na cilju (sigurnost), da nisu u stanju osjetiti svoje dijete, niti vjerovati da ono u sebi nosi sve potrebno za življenje istinski kvalitetnog života. U želji da mu osiguraju kvalitetan život, a želja proizlazi iz straha da vreba opasnost da tako ne bude, zaboravljaju da mi nismo samo tijela, nego da smo duh i duša i da se sve odvija u skladu sa vibracijom iz koje poduzimamo neke akcije, a ne iz naših namjera. U suštini roditeljskog činjenja je vibracija straha za budućnost djeteta, a iz te vibracije dobivamo samo više dokaza da su nam strahovi bili opravdani. Strah je kao sjeme iz kojeg raste biljka koja se zove "još više straha". Poanta je u tome da zasadimo biljku koja se zove "vjera, sigurnost, ljubav", odnosno da odluku donesemo iz tih vibracija, a ne iz vibracije straha.

U ovom slučaju, dijete ima problem sa učenjem, jer se ne može natjerati učiti ono što ga ne zanima (a ne zanima ga zato što to nije dio njegove suštinske prirode niti njegov istinski talent), a to izaziva u roditelju strah da neće završiti fakultet, pa roditelj pojačava pritisak na dijete, koje zbog tog pritiska osjeća još veći otpor i blokadu, što opet uzrokuje kod roditelja još više brige i straha i pritiska i tako u krug, sve do točke "pucanja". Iako je to neugodno, to je često put učenja. Doduše, teži i uz žrtve, ali će svatko iz toga, prije ili kasnije nešto naučiti.

Pitanje je može li taj put učenja biti kraći i jednostavniji i kako ga učiniti lakšim? Naravno da može i postoji mnogo načina da se put skrati i olakša. Ja ću nabrojati nekoliko, a na vama je da pronađete ili izaberete onaj koji vama najviše odgovara. Prije svega, potrebno je osjetiti i povjerovati da i roditelji i dijete u ovom slučaju imaju najbolju namjeru i isti cilj – najbolje za dijete. Dijete iz ljubavi i poštovanja prema roditeljima, izabire put koji mu oni sugeriraju, a iz iste ljubavi roditelj bira djetetu taj put. No, s druge strane, dijete bira roditeljski put i zato što nije sigurno u svoj osjećaj za odabir zanimanja i zato što ne osjeća snagu i moć zastupati svoje potrebe. Dijete nije spremno zauzeti se za sebe, zato što ne osjeća vlastitu vrijednost i snagu u dovoljnoj mjeri, niti ima osjećaj da je podržano od života i Boga. Za dijete su još uvijek roditelji jedini izvor sigurnosti i ono se boji ne izgubiti tlo pod nogama gubitkom roditeljske potpore. Iz tog razloga je ova situacija savršena za dijete jer mu pokazuje da potiskujući sebe i svoje potrebe i osjećaje, gubi ono što je, a time i svu sigurnost i sreću u životu. Drugim riječima, nema sigurnosti izvan nas, pa čak ni u roditeljima, jer je sva sigurnost unutar nas samih, a ona dolazi sa slijeđenjem našeg životnog puta. Svatko od nas ima neki poseban talent koji je došao osvijestiti, razviti i njime služiti svijetu u kojem živimo. To su one stvari koje činimo sa lakoćom (jer ih ne moramo naučiti, nego smo sa njima rođeni, potrebno ih je samo osvijestiti i razviti) i činjenje kojih nam donosi radost u život. Potiskivanje toga znači potiskivati sebe i život unutar sebe, a to rađa paniku, osjećaj gušenja, frustraciju, gubljenje volje za životom. Ako to ne znamo ili se nismo spremni zauzeti za sebe, život nam daje priliku da to naučimo, kroz kreaciju takvih okolnosti da ne slušamo sebe i živimo onako kako drugi misle da je pametno za nas, kako bismo naučili na vlastitoj koži da jedino tako ne možemo živjeti, jer to nije život, nego duboka unutarnja patnja.

Kad shvatimo, doista shvatimo, da je najvažnije biti miran, zdrav i sretan i da jedino iz toga dolazi sigurnost i sve što nam je potrebno u životu, onda će se dogoditi promjena, i kod djeteta i kod roditelja. Kad dijete shvati da samo ako je sretno, može biti sigurno i uspješno, onda će moći stati ispred roditelja i otvoreno reći što želi. Kad roditelj shvati da je daleko važnije da je dijete sretno, zdravo i mirno, onda će moći doista čuti dijete i podržati ga u slijeđenju njegove duše i njegovog puta. U konačnici, što znači godina ili dvije u životu čovjeka, posebno ako je kroz to vrijeme naučimo što u životu ne želimo ili nije za nas?! Ta "izgubljena" godina ili dvije nije ništa u odnosu na čitav život provoden u frustraciji. Ova studentica kaže da promjena fakulteta ne dolazi u obzir. Dok tako misli, znači da nije spremna na promjenu i da joj sve što proživljava služi da nauči kako ne živjeti. Tek kad shvati da od nečega možemo odustati, ako nas ne čini sretnima i da to nije izgubljeno, nego dobiveno vrijeme, jer smo u njemu spoznali što ne želimo i što želimo, onda će moći i kod roditelja se zauzeti sa sebe. Što je njezin osjećaj sigurnosti jači, to će jače smiriti roditelje, te će i oni prije stati uz nju i podržati je, jer će vibracija sigurnosti djeteta, utišati njihovu vibraciju straha.

Da bi se nekako pomoglo da svi dođu do uvida, može poslužiti i profesionalna orijentacija ili odlazak npr. ajurvedskom liječniku, koji će kroz konstituciju djeteta moći objasniti i njemu i roditeljima njegove sklonosti i potencijale. Naime, nismo svi rođeni biti inžinjeri i ako forsiramo taj smjer, a naša je duša umjetnička, nikad od nas neće biti uspješan, nego frustriran injžinjer. Frustirani ljudi ne mogu biti ni sretni ni uspješni i što nam onda znači diploma, ako ona ne donosi krajnji cilj, a to je sreća i uspjeh.

Stoga, ova situacija, iako djeluje kao šah mat, uopće to nije, nego predstavlja veliku mogućnost učenja i priliku za njegovanje ljubavi prema sebi i drugome, a ne straha, što je osnovna vibracija koja je sada prisutna u tom domu i u srcima tih roditelja i djeteta. Život nam daje najveće plodove kroz velika iskušenja i od sveg srca želim svima da iz ovog iskušenja nauče živjeti ljubav, a ne strah, da izgrade povjerenje u život i u Boga. Život nas uvijek podržava, ma kako to nama izgledalo i sve služi evoluciji svijesti, tj. ljubavi prema sebi i drugima.

Kako pobijediti lijenost

Kako pobijediti lijenost i pokrenuti se na akciju? Ja svima pričam da ću uraditi ovo ili ono... Na kraju ispada da dijelim svoje ideje od kojih drugi imaju koristi, a ja ne činim ništa. Kako pobijediti unutrašnje kočnice?

Da bih mogla konkretno odgovoriti na ovo pitanje, trebamo prvo definirati što je to lijenost.
Lijenost je slabost koja je odraz ljudske duše sputane da izrazi svoju bit i autentičnost i da ostvari svoju životnu svrhu. Drugim riječima, lijen je onaj koji još nije pronašao smisao i svrhu svog života, kao i onaj kojemu nedostaje ljubavi, volje i motivacije.
Lijenost je fizička semi-paraliziranost prouzrokovana duševnom paraliziranošću. Ona je odraz stanja u kojem je fizičko tijelo preuzelo prevlast u životu, a duša stavljena u podređenu ulogu.
Ljenčarenje je odstupanje od prirodnog stanja.
Ljenčarenje je izbjegavanje tj. bijeg od stvarnosti (pune obveza).
Ljenčarenje je življenje u iluziji.

Sada kad smo definirali lijenost, možemo se pozabaviti pitanjem u kojem se nalazi i odgovor. Ustvari, jako je važno znati da već sama činjenica da smo postavili pitanje, znači da vjerujemo da postoji i odgovor. Čim vjerujemo da postoji, onda će on i doći, da li kroz druge ljude ili iz naše duboke istine, nije važno. Važno je jedino da je trenutak postavljanja pitanja ustvari početak dobivanja odgovora. Stoga, steknite naviku postavljati sebi ili drugima pitanja na koja (još) nemate odgovor, jer je to najbrži način da osvijestite odgovor. Pitanje je bilo kako POBIJEDITI unutrašnje kočnice.

Ovdje je ključna riječ POBIJEDITI. Riječ pobjeda ne govori o harmoniji, nego o tome da netko mora i izgubiti. Život nije zamišljen kao borba, niti klackalica u kojoj jedan gubi, a drugi dobiva. U osnovi života je harmonija u kojoj svi uvijek dobivaju. Duše uvijek pomažu jedna drugoj i život je podržavajuća snaga koja je uvijek na strani svih, a ne samo nekih. Bog sve jednako voli, ne izdvaja nikog posebno, niti ima miljenika. On je pravedan i uvijek nama na pomoći i usluzi. Kad kažem nama, mislim na sva živa bića na zemlji. To znači da u njegovim očima nema gubitnika, da nema borbe, nema pobjeđivanja. Samo naš um, ego, te zaljepljenost na fizičko postojanje traži pobjede, borbu, moć, prevlast, .... Duša do rješenja dovodi kroz duboko razumijevanje, opraštanje, otpuštanje i prepuštanje. 

 

U ovom primjeru, rješenje situacije, tj. otpuštanje obrasca lijenosti, dolazi kroz razumijevanje prirode lijenosti i toga što kroz nju dobivamo, (a ne gubimo). Drugim riječima, lijenost nam služi da se vratimo na pravi put. Lijenost nije prepreka nego put do rješenja istinskih prepreka. Čim na lijenost gledamo kao na nešto sa čime se trebamo izboriti, nemamo šanse otpustiti je iz svog života. Lijenost je samo glasnik i posljedica nečeg puno dubljeg. To puno dublje je odvojenost duše i tijela i stavljanje pozornosti uglavnom na vanjske aspekte života, te izbjegavanje pogledati unutar sebe. Lijenost je samo način koji je naša duša izabrala, kako bi nas nagnala da svratimo pozornost na nju, tj. na svoju unutrašnjost, na svoje osjećaje i obrasce. To je vapaj duše da ju primijetimo, da osvijestimo da je ona naša esencija, da je u njoj sve potrebno znanje koje nam je potrebno za ispunjen život. 

 

Lijenost je u ovom slučaju posljedica, a ne uzrok. Zato baveći se lijenošću u smislu da je trebamo "pobijediti" ili iskorijeniti, nemamo šanse to postići, no baveći se lijenošću na način da se pitamo koju nam poruku prenosi i koje osjećaje u nama budi, je ključ razrješavanja tog obrasca. Zapitajte se kako se osjećate kad se doživljavate lijenima. Iz pitanja se vidi da je prisutan osjećaj ljutnje na sebe i druge (drugi iskoriste ideju), osjećaj niske vrijednosti, nemoći, potisnute agresije, kao i zavist i ljubomora koja proizlazi iz uspoređivanja sa drugima. Dakle, u podlozi lijenosti su "neistine" o našoj pravoj prirodi, kojima vjerujemo više nego svojoj duši. Vjerujemo više onom što su nam drugi rekli o nama i utiscima koje smo prikupili kroz život ili karmu, nego svojoj duši. Zato je važno znati što je duša, koja je njezina prava priroda, kuda nas vodi i kako to radi. Kad to saznamo (a o tome imate pregršt tekstova na mom webu www.putpremasebi.hr, te videa na youtube kanalu Bojana Svalina), iz tog razumijevanja možemo sa punim povjerenjem u svoju dušu "iskoristiti" sve te "negativne" osjećaje i obrasce kao putokaz koji će nas voditi do naše suštine, a time automatski i do nestanka obrasca lijenosti iz našeg života, jer više neće imati svrhu.

Lijenost je samo posljedica nečeg dubljeg, nešto poput "poštara" koji nam govori da se bavimo vanjskim, a ne unutarnjim sadržajem, odnosno da smo na "potrešnom" putu. Stoga, lijenost je ovdje "vrijednost", koliko god da je neugodna, jer nas upućuje na ispravan put, put naše duše, put unutarnjeg promatrača, koji ne djeluje izvana, nego iznutra, kroz duboko razumijevanje vodi u transformaciju, koja u konačnici razrješava sve tzv. "negativne" obrasce, osjećaje i uvjerenja koji su doveli do lijenosti.

Postoje različite tehnike i metode kojima si možemo na tom putu unutarnjeg promatrača pomoći, te su sve dobre onoliko koliko osjećamo da su nam potrebne ili u njih vjerujemo. Neke od njih su hooponopono, molitva, meditacija, tri principa, svjetlosno tijelo (info imate na mom webu www.putpremasebi.hr), Silva metoda, NLP, ...., a pritom nam može pomoći i bilo koji oblik energetske ili informacijske medicine (bioenergija, homeopatija, ayurveda, biorezonanca,...), kao i razgovor sa osobama od znanja i iskustva u koje imamo povjerenja, jer će nam ti razgovori pomoći da uvidimo obrasce i da ih imajući povjerenja u životni proces, u konačnici i otpustimo.