ŽIVOTNO RASKRIŽJE I KAKO ODLUČITI

„Na životnom sam raskrižju i ne znam što odlučiti, možete li mi pogledati u Anđeoske poruke, pitati duhovne vodiče, pogledati biopolje ili mi reći što da učinim?“ 

Nekad davno to sam i činila i uz to preuzimala odgovornost za tuđe odluke. Tada sam bila "nezreo terapeut" i mislila da je moj zadatak svima pomoći, dati im odgovore, olakšati im najviše što mogu. Naravno da mi je bio zadatak pomoći, ako me tko došao tražiti pomoć, ali pomoći kome ne znači dati mu sve odgovore na pladnju, nego ga dovesti do toga da odgovore pronađe u sebi. Brzo sam naučila tu lekciju, odnosno shvatila da ne smijem nikome oduzeti pravo na pronalaženje vlastitih odgovora.

Pritisak je vrlo neugodan, kao i kaos koji je prirodna posljedica pritiska, no on je neizostavan u procesu rasta i razvoja. Bez pritiska nema razvoja i evolucije. Kada smo u miru, mi stagniramo, ako ne i devoluiramo. Tek kad smo dovedeni u situaciju "skuhane žabe" uključujemo sve svoje potencijale koji nas vode do odgovora najboljeg za nas. Često ti odgovori ne dolaze brzo pa neki dugo lutaju dok ih ne shvate. Tu je bitno znati da lutaju oni koji ih traže izvan sebe i koji se usredotočuju na vanjska zbivanja, a ne na unutarnje procese. Naime, važno je znati da je sve što se oko nas događa zapravo poput kazališne predstave u kojoj mi imamo glavnu ulogu, ali smo ujedno i redatelj te iste predstave. Problem je u tome što to zaboravimo i poistovjetimo se s ulogom te nismo u stanju više slušati redatelja, nego krojimo vlastiti scenarij koji nas boli i koji ne znamo završiti pa predstava traje i traje dok se glumci ne umore i ne odustanu.

Pritisak, kao i strah, služi tome da nas "probudi", podsjeti tko smo, gdje su odgovori i da nakon toga nestane. Ako ga osjećate, nemojte se prestrašiti, nemojte panično nastojati pronaći odgovore pod svaku cijenu, nemojte ulaziti u sukobe, nemojte odlučivati naprečac, poduzimati bilo kakve korake. Zapravo, kad osjetite pritisak, nemojte učiniti ništa. To ništa ne znači da doista ne učinite ništa, nego da ne poduzimate ništa u vanjskoj realnosti kako biste je promijenili, barem ne tog trenutka kad ste pod pritiskom. Možete, ali obično će tada odluka i akcija doći iz uma i podsvjesnih programa, a ne iz duše, pa će u skladu s njom biti i rezultat – još veći pritisak.

Ono što trebate učiniti kad ste pod pritiskom jest – zastati. Zastati znači uzeti si vrijeme u kojem ćete se prvo smiriti i to tako da nešto fizički učinite – trčite, boksate zrak, vrištite, plešete, glasno pjevate, hodate brzo, vježbate nešto, vozite bicikl... bilo što fizički u čemu ćete pokrenuti mišiće, upregnuti tijelo, dopustiti mu da izbaci stres i navalu adrenalina. Nakon što to učinite, uđite u meditaciju, kakvu god želite, sa svrhom da ispraznite i smirite um. Um je poput čaše, sve dok je pun, a u ovom je slučaju pun pritiska, ne možete u njega primiti rješenje. Zato ga je važno isprazniti.

VIDEO "FORMULA RADA SA DUŠOM"

Mnogi, kad su pod pritiskom, upravo to ne čine jer to se tada čini potpunim gubitkom vremena. Sjetite se i sami, kad ste bili pod velikim pritiskom da nešto morate hitno riješiti na poslu, a niste imali vremena ili mogućnosti, pa su vam počeli panični napadi, osjećaj bespomoćnosti, na što se nadovezalo još više stresa, pritisaka izvana... i umjesto da stanete, grozničavo ste pokušavali naći rješenje, pritom osjećajući sve veću nemoć i jad. Na kraju je obično sve bilo "traljavo", bili ste možda i kažnjeni, prozvani, možda ste i posao izgubili... Možda ste sve i riješili uspješno, no cijena koju ste za to platili vjerojatno nije bila vrijedna ostvarenog. Posebno je zahtjevno za naše tijelo, duh i dušu kad pod takvim pritiskom naviknemo djelovati i ništa iz toga ne naučimo, nego uvijek ponavljamo iste obrasce. I još se čudimo zašto nam život stalno kreira različite oblike pritisaka i zašto idemo težim, a ne lakšim putem. Ne kreira nam život, nego mi sami. Točnije, sve dok ne riješimo učenje koje nam pritisak donosi, ne možemo dalje bez pritiska. Kao što sam rekla, pritisak služi tome da nas nauči kako treba donositi odluke i kad to naučimo, on će nestati. Sve nestaje kad ostvari svrhu i prenese poruku.

Kako se ispravno donose odluke? Prije svega tako da maknemo svaki osjećaj pritiska te da prepoznamo svaki strah i uvjerenje koje nas sputava u tome da donesemo odluku iz srca. To činimo tako da se pitamo što je najgore što se može dogoditi ako se odlučimo za nešto. Ako dvojimo između dviju opcija, onda se pitamo za koju bismo se odlučili da sve u životu imamo riješeno, da se ne moramo brinuti o egzistenciji, da ne moramo slušati tuđe naredbe ili mišljenje, da se ne moramo nikome opravdavati ili kome učiniti uslugu. Takva će odluka uvijek biti ispravna.

Da je odluka iz srca, znamo kad pomislimo na nešto i osjećamo golem protok energije, ugodu, onaj osjećaj da je to - TO, da nas to veseli, da smo to oduvijek željeli. Obično nakon takve odluke dođe i strah, kao vjerni pratitelj uma, koji će pokušati naći sve moguće načine da ne krenemo put srca, nego put uma. Ako se strah javi nakon takvog ugodnog osjećaja, onda znate da to nije strah kojim nas intuicija upozorava da će biti loše i govori "nemoj", nego je to strah koji nam kreira um da nas zaustavi i preusmjeri. Takvom strahu trebate "pokazati zube" i reći "E, nećeš" te odmah usmjeriti fokus na pozitivno i držati pozornost na tome 68 sekundi. Sigurno ste čuli da ono na čemu uspijemo zadržati pozornost 68 sekundi kreće u realizaciju i postaje dio naše realnosti. Stoga, ustrajte, nemojte se prepustiti strahu!

Svaki je pritisak u konačnici dobar, kao što je dobar i ekspres-lonac jer u njemu pod pritiskom kuhamo zdrav obrok brže i jednostavnije nego u običnom loncu. Dakle, pritisak štedi vrijeme i kroz njega brže učimo, ali samo ako njime znamo rukovati. Ako počnemo "silom otvarati ekspres-lonac", možemo stradati. Isto je i ako želimo silom, vanjskim djelovanjem, riješiti pritisak. To ne ide tako i jedino je u tome "greška". Zapravo, ako ćemo biti iskreni, greške nikad nema, jer to je put učenja. Pitanje je samo želite li učiti brže i lakše ili polagano, kroz puno pritisaka i mnogo ponavljanja.

Pritisak iskoristite kao pogonsko gorivo da dublje zaronite u sebe, da se pitate čemu vas on uči, čemu vam služi, koje vam uvjerenje stoji na putu "najbolje moguće odluke", što proizvodi kaos u vašem životu, koje nesvjesne obrasce trebate osvijestiti i otpustiti. Čim postavite pitanje, odgovor će doći jer vanjska situacija uvijek je zrcalo vašeg unutarnjeg stanja i čim otkrijete što vam izvana smeta, na što reagirate, što vas pritišće, znat ćete i što je to duboko u vama spremno za otpuštanje. Ako tako gledamo na pritisak, onda ga se ne treba bojati niti se boriti protiv njega rukama i nogama, nego mu se nasmijati, pozdraviti ga i pitati čemu nas želi naučiti. Sretno!

Ovo je tekst iz moje knjige "Put prema sebi" i ako vam se dopada, knjigu možete naručiti preko web stranice www.putpremasebi.hr

Jednako tako, ako osjećate da želite učiti od mene, možete se prijaviti u Školu "Put prema sebi by Bojana Svalina", koja počinje ovu jesen, a više info možete pogledati u priloženom videu ili na već spomenutoj web stranici.

ŠKOLA PUT PREMA SEBI