utorak, 19. lipnja 2018.

Iz svojeg upornog fokusa na njegove vrline i iz straha da neće doći bolji, kao i iz uvjerenja da ne zaslužujem boljeg, u vezi sam s partnerom koji me ne zadovoljava.

Što da činim? Fokusiram se na njegove vrline i radim kompromise ili da se maknem iz te veze i suočim se sa strahom i osjećajem da nisam vrijedna boljeg partnera?


Ovo je čest primjer kako iz straha da ćemo ostati sami pristajemo na partnerstvo koje nas iscrpljuje, ne čini sretnima i zahtijeva od nas puno kompromitiranja. Osoba svojim pitanjima djelomice ide u dobrom smjeru, ali joj nedostaje jasnoća, vodstvo, znanje o odnosima te duhovno znanje. Obiluje pak osjećajem nedostatka vlastite vrijednosti i to je osnovni razlog zašto je u svoj život privukla baš ovog partnera. Partnera nije izabrala svjesno, nego ju je njezina podsvijest upravo njemu privukla jer kroz njega ima priliku iscijeliti svoje unutarnje dijete i povezati se sa svojom dušom i svojom vlastitom moći. Znajući to, osoba može početi gledati na tog partnera i na tu vezu s puno blagoslova, ljubavi i zahvalnosti. Već sama ta promjena pogleda na partnera i na odnos mijenja vibraciju osobi, ali i utječe na dinamiku i kvalitetu veze.


Kako smo mi, prije svega, vibracija, tako promjena naše vibracije iz patnje, ljutnje, nepravde, nemoći i nezadovoljstva u vibraciju blagoslova i zahvalnosti donosi u naš život mir, što se automatski prelijeva i u partnerski odnos. To je prvi korak koji trebamo učiniti i on često već sam po sebi donosi kvalitetne promjene u partnerstvu jer i mi u sebi osjećamo drugačiju kvalitetu emocija.


Drugi je korak maknuti fokus s partnera i staviti ga na sebe. U tom je koraku vrlo korisno vodstvo iskusnog terapeuta jer će nas on voditi kraćim i bržim putem prema sebi. To nije dokaz nemoći, nego odluka koja će znatno promijeniti kvalitetu vašeg cjelokupnog života. Srećom, danas postoje mnoge besplatne mogućnosti rada na sebi, od knjiga do videa na Youtubeu i radionica, no u moru svega i svačega i bez jasnog vodstva, lako se možemo izgubiti ili ostati samo na teoretskim znanjima bez njihove praktične primjene, a to je iznimno važno. Znanje koje nije primjenjivo u praksi nema uporabnu vrijednost.

Staviti fokus na sebe znači promatrati kako se osjećamo u odnosu prema partnerovu ponašanju i njegovu mjestu u našem životu. U tome je vrlo važno imenovati svaki osjećaj, osjetiti gdje se u tijelu nalazi te preuzeti odgovornost za njega. Praktično to izgleda ovako. Imate dogovor da zajedno odete na neki vama važan događaj. Onamo morate stići na vrijeme i partner to zna. Unatoč tome, on kasni više od jedan sat i pritom vam se ne javlja. Kako se osjećate? Je li partner kriv i odgovoran za to kako se vi osjećate ili su vaši osjećaji vaša odgovornost? Je li moguće da bi se tko drugi na vašem mjestu možda potpuno drugačije osjećao? Je li moguće da vi možete izabrati kako ćete se osjećati? Je li moguće da vaši osjećaji ovise o vašem trenutačnom raspoloženju, o vašim uvjerenjima, očekivanjima, programima? Razmislite malo o tim odgovorima jer će vam već oni puno reći o tome gdje griješite i na čemu trebate raditi.


Recimo da na ovakav događaj reagirate ljutnjom, bijesom i osjećajem izdaje. Vrlo vjerojatno, čim partner dođe kući, reagirate napadom ili povlačenjem. Recimo da reagirate napadom i da odmah na vratima počnete optuživati partnera, vrištati na njega, vrijeđati ga, a da ga uopće niste pitali zašto je zakasnio niti ste se prije toga povezali sa sobom. Reagiranje nije djelovanje, nego samo uvjetovana reakcija koja dolazi iz nesvjesnosti ili niske razine svijesti. Djelovanje je odraz preuzimanja odgovornosti za svoje osjećaje i u svakom slučaju odraz razvijenije svijesti. Suočen s napadom, partner se brani, napadom ili povlačenjem, ovisno o tome kakav je tip. To vodi u vaše još jače reagiranje i tako sve do iscrpljivanja bez rješenja, a to vodi u još dublje nezadovoljstvo odnosom ili do njegova prekida.

Kako djelovati, a ne reagirati? Djelovati znači pitati se kako se osjećam kad on kasni i pritom se ne javlja? Recimo da osjećate ljutnju. Zatim se zapitate koja vaša potreba nije zadovoljena pa se tako osjećate? Recimo da nije zadovoljena potreba da ste mu važni, da ste mu prioritet, da vas voli. Tada se zapitate ima li on odgovornost zadovoljavati vaše potrebe ili vi trebate naći strategiju kojom ćete ih sami zadovoljiti. Ništa izvan nas ne može zadovoljiti naše potrebe jer to je samo naš zadatak. Zapitajte se je li ta potreba nezadovoljena samo u odnosu s tim partnerom ili je nezadovoljena i u drugim područjima vašeg života. Na koji ste način dosad zadovoljavali tu potrebu, je li to bilo izvana ili iznutra? Kako to možete činiti od sada? Odredite strategije kako ćete si pomoći, a one mogu biti razne: pročitati literaturu, s nekim razgovarati, razgovarati iskreno s partnerom, pronaći coacha, otići na radionicu, gledati videa autoriteta na tom području, povezati se sa svojom dušom, prepustiti Bogu da vas vodi... Mogućnosti je mnogo, ali da biste to osvijestili, morate osvijestiti svoju potrebu i činjenicu da ste vi odgovorni za njezino zadovoljavanje te da ta odgovornost nikada nije, niti može biti, na nekom drugom.


Pretpostavimo da ste se u međuvremenu razboljeli ili ste i sami izgubili motivaciju otići na dogovoreni događaj te da biste možda radije ostali kući i čitali. U tom bi vam slučaju i odgovaralo da partner kasni, zar ne? Ne bi li u tom bi slučaju i vaše emocije prema njegovu kašnjenju bile bitno drugačije? Možda biste osjećali zadovoljstvo i zahvalnost što kasni jer imate odličan izgovor da budete malo u miru sa sobom ili da imate uvjerljiv i opravdan razlog da otkažete dogovor. Nije li to znak da prema istom događaju možemo imati različite osjećaje, ovisno o okolnostima? Znamo i da okolnosti možemo kreirati sami svojom vibracijom. Ako vibracijom kreiramo okolnosti, je li isto tako moguće da sami izaberemo kako ćemo se osjećati prema svakoj okolnosti koja nam se događa? Drugi nam mogu činiti svašta, ali mi imamo i izbor i moć odabrati kako ćemo se u odnosu prema tome osjećati i djelovati. Ako se svedemo na nesvjesno reagiranje na svoje unutarnje sadržaje, onda nemamo kormilo svojeg života u svojim rukama, nego dopuštamo događajima, ljudima, emocijama i umu da upravljaju našim životom. Biste li radije bili u avionu kojim upravlja priseban i školovan pilot s iskustvom ili u avionu kojim upravlja dijete predškolske dobi? Vjerujte mi da usporedba nije nimalo pretjerana. Reagiranje potječe od predškolskog djeteta i njegovih rana, a djelovanje je čin zrelog pilota. Vi odlučujete i u skladu sa svojom odlukom mijenjate sebe, a time mijenjate ne samo svoj partnerski odnos, nego i cijeli život.

Da se vratim na pitanje. Ovdje nije tema da li napustiti partnera ili se fokusirati na njegove vrline, nego je tema fokusirati se na sebe i svoje emocije, koje će vas poput savršenog navigatora voditi prema tome da ili poboljšate odnos s partnerom ili da ga u miru ostavite ili da on ostavi vas na vaše zadovoljstvo. U svakom slučaju, dobit ćete mir i ljubav, a hoće li to biti s tim partnerom ili s nekim drugim, teško je sa sigurnošću predvidjeti, niti je u konačnici važno. Ako je putem prema sebi osigurano ostvarenje konačnog cilja, a to je povezanost sa sobom, osjećaj vlastite vrijednosti i moći te ljubav prema sebi i svemu što vas okružuje, i ako je sadašnje partnerstvo jedna važna lekcija i mogućnost na tom putu, onda je ono zapravo idealno. Tu ne mislim da je idealno da nas tko zanemaruje, ali mislim da je idealno da kroz takvu vezu osvijestimo da smo zanemarivani zato što zanemarujemo sami sebe i zato što u sebi nosimo programe i obrasce koji nam vibracijski privlače takva iskustva. Osvještavanjem i mijenjanjem tih iskustava dajemo si mogućnost da živimo ljubav prema sebi i partnersku ljubav. S kim? Možda i sa sadašnjim partnerom, ako je njegova duša za to spremna. A možda i s kim drugim? U svakom slučaju, tko god to bio, bit će najbolji za vas. Kao što je i ovaj partner SADA najbolji za vas jer vas vodi prema vama samima.


Nema komentara:

Objavi komentar