Iz
svojeg upornog fokusa na njegove vrline i iz straha da neće doći
bolji, kao i iz uvjerenja da ne zaslužujem boljeg, u vezi sam s
partnerom koji me ne zadovoljava.
Što
da činim? Fokusiram se na njegove vrline i radim kompromise ili da
se maknem iz te veze i suočim se sa strahom i osjećajem da nisam
vrijedna boljeg partnera?
Ovo
je čest primjer kako iz straha da ćemo ostati sami pristajemo na
partnerstvo koje nas iscrpljuje, ne čini sretnima i zahtijeva od nas
puno kompromitiranja. Osoba svojim pitanjima djelomice ide u dobrom
smjeru, ali joj nedostaje jasnoća, vodstvo, znanje o odnosima te
duhovno znanje. Obiluje pak osjećajem nedostatka vlastite
vrijednosti i to je osnovni razlog zašto je u svoj život privukla
baš ovog partnera. Partnera nije izabrala svjesno, nego ju je
njezina podsvijest upravo njemu privukla jer kroz njega ima priliku
iscijeliti svoje unutarnje dijete i povezati se sa svojom dušom i
svojom vlastitom moći. Znajući to, osoba može početi gledati na
tog partnera i na tu vezu s puno blagoslova, ljubavi i zahvalnosti.
Već sama ta promjena pogleda na partnera i na odnos mijenja
vibraciju osobi, ali i utječe na dinamiku i kvalitetu veze.
Kako
smo mi, prije svega, vibracija, tako promjena naše vibracije iz
patnje, ljutnje, nepravde, nemoći i nezadovoljstva u vibraciju
blagoslova i zahvalnosti donosi u naš život mir, što se automatski
prelijeva i u partnerski odnos. To je prvi korak koji trebamo učiniti
i on često već sam po sebi donosi kvalitetne promjene u partnerstvu
jer i mi u sebi osjećamo drugačiju kvalitetu emocija.
Drugi
je korak maknuti fokus s partnera i staviti ga na sebe. U tom je
koraku vrlo korisno vodstvo iskusnog terapeuta jer će nas on voditi
kraćim i bržim putem prema sebi. To nije dokaz nemoći, nego odluka
koja će znatno promijeniti kvalitetu vašeg cjelokupnog života.
Srećom, danas postoje mnoge besplatne mogućnosti rada na sebi, od
knjiga do videa na Youtubeu i radionica, no u moru svega i svačega i
bez jasnog vodstva, lako se možemo izgubiti ili ostati samo na
teoretskim znanjima bez njihove praktične primjene, a to je iznimno
važno. Znanje koje nije primjenjivo u praksi nema uporabnu
vrijednost.
Staviti
fokus na sebe znači promatrati kako se osjećamo u odnosu prema
partnerovu ponašanju i njegovu mjestu u našem životu. U tome je
vrlo važno imenovati svaki osjećaj, osjetiti gdje se u tijelu
nalazi te preuzeti odgovornost za njega. Praktično to izgleda ovako.
Imate dogovor da zajedno odete na neki vama važan događaj. Onamo
morate stići na vrijeme i partner to zna. Unatoč tome, on kasni
više od jedan sat i pritom vam se ne javlja. Kako se osjećate? Je
li partner kriv i odgovoran za to kako se vi osjećate ili su vaši
osjećaji vaša odgovornost? Je li moguće da bi se tko drugi na
vašem mjestu možda potpuno drugačije osjećao? Je li moguće da vi
možete izabrati kako ćete se osjećati? Je li moguće da vaši
osjećaji ovise o vašem trenutačnom raspoloženju, o vašim
uvjerenjima, očekivanjima, programima? Razmislite malo o tim
odgovorima jer će vam već oni puno reći o tome gdje griješite i
na čemu trebate raditi.
Recimo
da na ovakav događaj reagirate ljutnjom, bijesom i osjećajem
izdaje. Vrlo vjerojatno, čim partner dođe kući, reagirate napadom
ili povlačenjem. Recimo da reagirate napadom i da odmah na vratima
počnete optuživati partnera, vrištati na njega, vrijeđati ga, a
da ga uopće niste pitali zašto je zakasnio niti ste se prije toga
povezali sa sobom. Reagiranje nije djelovanje, nego samo uvjetovana
reakcija koja dolazi iz nesvjesnosti ili niske razine svijesti.
Djelovanje je odraz preuzimanja odgovornosti za svoje osjećaje i u
svakom slučaju odraz razvijenije svijesti. Suočen s napadom,
partner se brani, napadom ili povlačenjem, ovisno o tome kakav je
tip. To vodi u vaše još jače reagiranje i tako sve do
iscrpljivanja bez rješenja, a to vodi u još dublje nezadovoljstvo
odnosom ili do njegova prekida.
Kako
djelovati, a ne reagirati? Djelovati znači pitati se kako se osjećam
kad on kasni i pritom se ne javlja? Recimo da osjećate ljutnju.
Zatim se zapitate koja vaša potreba nije zadovoljena pa se tako
osjećate? Recimo da nije zadovoljena potreba da ste mu važni, da
ste mu prioritet, da vas voli. Tada se zapitate ima li on odgovornost
zadovoljavati vaše potrebe ili vi trebate naći strategiju kojom
ćete ih sami zadovoljiti. Ništa izvan nas ne može zadovoljiti naše
potrebe jer to je samo naš zadatak. Zapitajte se je li ta potreba
nezadovoljena samo u odnosu s tim partnerom ili je nezadovoljena i u
drugim područjima vašeg života. Na koji ste način dosad
zadovoljavali tu potrebu, je li to bilo izvana ili iznutra? Kako to
možete činiti od sada? Odredite strategije kako ćete si pomoći, a
one mogu biti razne: pročitati literaturu, s nekim razgovarati,
razgovarati iskreno s partnerom, pronaći coacha,
otići na radionicu, gledati videa autoriteta na tom području,
povezati se sa svojom dušom, prepustiti Bogu da vas vodi...
Mogućnosti je mnogo, ali da biste to osvijestili, morate osvijestiti
svoju potrebu i činjenicu da ste vi odgovorni za njezino
zadovoljavanje te da ta odgovornost nikada nije, niti može biti, na
nekom drugom.
Pretpostavimo
da ste se u međuvremenu razboljeli ili ste i sami izgubili
motivaciju otići na dogovoreni događaj te da biste možda radije
ostali kući i čitali. U tom bi vam slučaju i odgovaralo da partner
kasni, zar ne? Ne bi li u tom bi slučaju i vaše emocije prema
njegovu kašnjenju bile bitno drugačije? Možda biste osjećali
zadovoljstvo i zahvalnost što kasni jer imate odličan izgovor da
budete malo u miru sa sobom ili da imate uvjerljiv i opravdan razlog
da otkažete dogovor. Nije li to znak da prema istom događaju možemo
imati različite osjećaje, ovisno o okolnostima? Znamo i da
okolnosti možemo kreirati sami svojom vibracijom. Ako vibracijom
kreiramo okolnosti, je li isto tako moguće da sami izaberemo kako
ćemo se osjećati prema svakoj okolnosti koja nam se događa? Drugi
nam mogu činiti svašta, ali mi imamo i izbor i moć odabrati kako
ćemo se u odnosu prema tome osjećati i djelovati. Ako se svedemo na
nesvjesno reagiranje na svoje unutarnje sadržaje, onda nemamo
kormilo svojeg života u svojim rukama, nego dopuštamo događajima,
ljudima, emocijama i umu da upravljaju našim životom. Biste li
radije bili u avionu kojim upravlja priseban i školovan pilot s
iskustvom ili u avionu kojim upravlja dijete predškolske dobi?
Vjerujte mi da usporedba nije nimalo pretjerana. Reagiranje potječe
od predškolskog djeteta i njegovih rana, a djelovanje je čin zrelog
pilota. Vi odlučujete i u skladu sa svojom odlukom mijenjate sebe, a
time mijenjate ne samo svoj partnerski odnos, nego i cijeli život.
Da
se vratim na pitanje. Ovdje nije tema da li napustiti partnera ili se
fokusirati na njegove vrline, nego je tema fokusirati se na sebe i
svoje emocije, koje će vas poput savršenog navigatora voditi prema
tome da ili poboljšate odnos s partnerom ili da ga u miru ostavite
ili da on ostavi vas na vaše zadovoljstvo. U svakom slučaju, dobit
ćete mir i ljubav, a hoće li to biti s tim partnerom ili s nekim
drugim, teško je sa sigurnošću predvidjeti, niti je u konačnici
važno. Ako je putem prema sebi osigurano ostvarenje konačnog cilja,
a to je povezanost sa sobom, osjećaj vlastite vrijednosti i moći te
ljubav prema sebi i svemu što vas okružuje, i ako je sadašnje
partnerstvo jedna važna lekcija i mogućnost na tom putu, onda je
ono zapravo idealno. Tu ne mislim da je idealno da nas tko
zanemaruje, ali mislim da je idealno da kroz takvu vezu osvijestimo
da smo zanemarivani zato što zanemarujemo sami sebe i zato što u
sebi nosimo programe i obrasce koji nam vibracijski privlače takva
iskustva. Osvještavanjem i mijenjanjem tih iskustava dajemo si
mogućnost da živimo ljubav prema sebi i partnersku ljubav. S kim?
Možda i sa sadašnjim partnerom, ako je njegova duša za to spremna.
A možda i s kim drugim? U svakom slučaju, tko god to bio, bit će
najbolji za vas. Kao što je i ovaj partner SADA najbolji za vas jer
vas vodi prema vama samima.
Nema komentara:
Objavi komentar