Emocije ljutnje i bijesa

Ne znam kako da se riješim emocija ljutnje i bijesa. Dečko mi je dugo lagao pa me prevario. Još je s tom osobom u vezi. Bila sam jako loše i radila sam sama na sebi i dosta sam bolje, ali još nisam oprostila. Kad ih vidim zajedno, osjećam bijes i ljutnju. Želim osjećati ljubav i zahvalnost za sve što se dogodilo, ali nikako, pukla bih od muke.

Ovo pitanje otvara nekoliko tema. Osnovna je tema samonametnuti pritisak da osoba nešto mora. U ovom slučaju osoba misli da se mora riješiti neugodnih emocija, da mora osjećati ljubav i zahvalnost, da mora oprostiti i osjećati drugo od onog što trenutačno osjeća. Upravo taj pritisak osobu drži u stanju u kojem jest dulje nego što je potrebno. Ništa što moramo ne ide lagano. Moranje automatski rađa otpor.

Da bi osoba otpustila pritisak, potrebno joj je imati znanje o emocijama i povjerovati tom znanju. Emocije su vrlo vrijedne, kakvog god predznaka bile, jer SVE nam služe. One su najbolji mogući unutarnji navigator koji nas vodi do zadovoljenja naših iskonskih potreba. Potiskivati, odbijati ili truditi se da se po svaku cijenu oslobodimo neugodnih i neprihvatljivih emocija znači činiti teror nad samim sobom i udaljavati se od zadovoljenja potrebe zbog koje se emocija pojavila. U slučaju ove osobe, emocije ljutnje i bijesa putokaz su koji je navode da se zapita koju potrebu osjeća i želi zadovoljiti. Recimo da su to potreba za poštovanjem, potreba za ljubavlju i povjerenjem. Ona je zadovoljenje tih potreba tražila u svojem partneru i ljuta je zato što ih u njemu nije pronašla. No ako znamo kako djeluje zakon privlačnosti, je li moguće da nađemo nešto izvan sebe, a što nemamo u sebi? Nije li partnerova prijevara samo znak i podsjetnik da u sebi moramo razviti samopoštovanje, dati si ljubav i imati povjerenja u sebe, Boga i život? Ako gledamo na prijevaru u smislu učenja i pokazatelja na što trebamo obratiti pozornost da bismo bili najbolja verzija sebe, nije li ona u tom slučaju dar, koliko god bolna bila? Sve što nas uči da budemo na sliku i priliku Božju, nije kazna, nego dar. Emocije koje nas vode do te spoznaje nikako ne mogu biti negativne, one su dio Božjeg plana i najbolji mogući navigatori. Kada to znamo, nemamo ih potrebu otklanjati, niti se osjećamo nemoćno zato što ih osjećamo, nego smo duboko zahvalni na tome što su se pojavile i što nas vode putem prema nama samima.

Imajući to znanje, iako i dalje osjećamo bijes i ljutnju, istodobno osjećamo sigurnost i mir jer znamo da smo na putu koji nas vodi stapanju s našom suštinom. Takvo je stanje protočno i otvoreno te nam u život privlači ljude i događaje koji nam pomažu osvijestiti, izgraditi i ojačati u sebi one vrline i dijelove koji su dosad bili zanemareni i nerazvijeni. Samopoštovanje je naše izvorno stanje, no kroz život zaboravimo da ga VEĆ imamo i odvojimo se od njega. Kako nam povezanost s njime nedostaje, počinjemo potragu za njim, ali uvjetovani vanjskim, krećemo u potragu u "pogrešnom" smjeru. Pogrešno sam stavila pod navodnike jer nema pogreške, nego samo duljeg i kraćeg puta učenja. Dulje je učenje kada samopoštovanje tražimo izvan sebe, kod drugih ljudi, a što najčešće počnemo raditi. Kako ono nije ondje, a mi, uvjetovani odgojem i odrastanjem koje nas kroji kroz prizmu vrijednosti drugih, puno vremena pokušavamo uporno lupati glavom o zid, misleći da će prije ili poslije popustiti i pasti. Zato se život pobrine da nam skrati to vrijeme pa kreira događaje koji su nam toliko bolni da osjećamo kako ćemo se raspasti od siline boli. Umorni od borbe i lupanja glavom o zid u jednom se trenutku predamo. To je trenutak koji duša "iskoristi" i koji je cijelo vrijeme čekala jer tek kad odustanemo od onog što nije ispravno, možemo čuti ono što jest ispravno. To je trenutak u kojem duša preuzima vodstvo i kreira nam niz sinkroniciteta koji nas odvedu do pravog učitelja ili situacije koja je najbolja da nam otvori oči i pokaže da je sve ono što smo cijelo vrijeme tražili u nama i kako čeka da na to obratimo pozornost. Tada počinje put prema sebi. Trenutak kojeg se cijelo vrijeme bojimo, a zovemo ga raspad, trenutak je kada konačno počinjemo živjeti u skladu sa sobom, vođeni glasom duše.

Ova osoba još se bori pa zato ne čuje glas svoje duše. Gubi energiju u borbi s emocijama umjesto da ih iskoristi kao navigatora koji će je voditi prema osvještavanju i jačanju samopoštovanja. Kada zadovolji tu unutarnju potrebu, da poštuje sama sebe, duša joj više neće kreirati događaje i ljude koji će je povrijediti prijevarom zato što joj to iskustvo više neće biti potrebno. Tada će joj duša kreirati iskustva u kojima će od drugih osoba dobivati poštovanje i ljubav jer će i sama time zračiti. Sve dok njezina osnovna potreba neće biti zadovoljena unutar nje same, kao jedinog mjesta gdje može biti zadovoljena, nailazit će na manjak toga kroz situacije u svojem životu. To ne mora nužno biti na ljubavnom planu, ali i može.

VIDEO "KAD JE TEŠKO"

Druga je tema prisiljavanje na oprost. Oprost ne možemo dati iz prisile. Da bismo oprostili, trebamo razumjeti da smo tu situaciju kreirali sami, vođeni mudrošću svoje duše. Kreirali smo je zato što nam služi vodeći nas prema našoj suštini. Ne kažem da je ugodna i da ne boli, ali kažem da ima vrijednost, da ne radi protiv nas, nego za nas. Kad kažem za nas, tu mislim da radi za našu suštinu, za našu dušu. Ono što mi zovemo "ja", nije naša duša, nego naš ego i fizičko tijelo. Mi nismo naše fizičko tijelo, nego nešto puno važnije i veće od njega. Tijelo je vozilo naše duše, a duša je besmrtna i vječna. Osoba koja nam je nanijela bol duša je koja se i prije nego što smo se inkarnirali u ovo tijelo dogovorila s našom dušom da će nam tim iskustvom pomoći da se povežemo sa svojom dušom. Dubina boli koju nam je osoba nanijela govori da je njezina duša savršeno odradila taj posao i da se držala dogovora koji smo prije zapečatili. Kad znamo da je to dogovor koji je napravljen u potpunoj svijesti i ljubavi, onda dubinski shvaćamo kako ne samo da nemamo što oprostiti, nego moramo i zahvaliti duši te osobe. Ta promjena percepcije čini čuda. Kako mnogi u svojem fizičkom tijelu nisu svjesni svoje duše, a posebno nisu svjesni ako čine nešto što ih povezuje s niskom vibracijom, a to je primjerice prijevara, naravno da im nećete doći i reći: "Hej, hvala ti što si me prevario!" Prije svega, osoba vas ne bi razumjela. No zahvala u duhu, iz dubokog razumijevanja i znanja da je taj čin dogovor duša i da vama služi, vodi vas prema tome da otpustite bijes, ljutnju, otpore, ljubomoru i osjećate samo zahvalnost, mir i ljubav. Zamjeranje je otrov koji je namijenjen drugima, a pijemo ga sami. Osvještavanje da nema potrebe za otrovom uopće jer sve je čin ljubavi duša jedne prema drugoj, oslobođenje je i put života vođen bezuvjetnom ljubavi.

 VIDEO "TEHNIKA VIBRACIJSKOG RAZGOVORA"

Sve ovo što sam napisala dio je procesa koji traje i ne ide od danas do sutra. Kod nekog taj proces traje dulje, kod nekog kraće. U njemu nam emocije služe kao navigatori koji nas vode najbržim i najboljim putem, upravo onim koji smo dogovorili sa svojom dušom prije nego što smo se začeli. Zato je važno prema njima promijeniti percepciju i dopustiti im bez straha da nas vode. Potrebno ih je samo osvijestiti i pitati se koju potrebu nismo zadovoljili u sebi, a emocije nas na nju upućuju. Kada osvijestimo potrebu, tada se pitamo kojom se strategijom možemo poslužiti da bismo tu potrebu zadovoljili. Strategija je mnogo, a duša će nam, ako iskreno pitamo, uvijek pokazati najbolju za nas. U svakom slučaju, iako će nam trebati vrijeme da se naučimo nositi s emocijama i jahati na njihovu valu putem prema sebi, nećemo se više osjećati kao žrtve okolnosti, nego ćemo znati da smo svjesni kreatori. To će nam dati moć i snagu da kreiramo ono što želimo i da sve što nam se događa na putu života prihvaćamo kao dar, kako god izgledalo. Dar je zato što nam služi i što nas povezuje s nama samima.

Da zaključim. Osoba treba otpustiti svako moranje, dopustiti svakoj emociji da bude, povezati se s njom putem tijela i dopustiti joj da je vodi s puno ljubavi do njezine suštine. O tome piše svaki redak ove knjige, preko različitih primjera, zato predlažem da knjigu čitate onoliko dugo koliko je potrebno da vam sve sjedne na pravo mjesto. Knjigu "Put prema sebi", čiji je ovo tekst, možete nabaviti preko stranice PUT PREMA SEBI

VIDEO "MOJE 3 TAJNE SRETNOG ŽIVOTA"